Dilanje poreznog optimizma
(NOVI LIST) Hoće li domaće trgovine preživjeti stampedo građana? Oni, naravno zaposleni, već su u niskom startu. Čekaju da se semafor zazeleni pa će trkom u kupovinu. Možda će se zazelenit u listopadu. Možda u siječnju iduće godine što će taman dobro doći za izbjegavanje siječanjske depresije. Kako reče jedan od ministara, porast će plaće milijun zaposlenih. Što hoće reći da će 360-tak tisuća zaposlenih ostati zakinuto, jer im plaće neće rasti. Oni će ostati doma i neće se odati poroku potrošnje.
Dakle, plaće će rasti. Ne zbog toga jer su poslodavci odlučili nagraditi svoje zaposlenike, već jer je vlada donijela političku odluku da ide u korekciju sustava oporezivanja dohotka. Mnogim radnicima u ovoj zemlji promjene poreznih stopa i neoporezivog dijela dohotka u godinama iza nas bili su jedini izvor korekcije mjesečnog dohotka. Čini se da će tako biti i sada, stoga ne čudi da poslodavci odjednom potiču vladu da što brže izradi prijedlog, i nije im odjednom problem što će takva korekcija uletjeti usred godine. U cijeloj euforiji oko promjena u sustavu oporezivanja dohotka, pri čemu se te promjene nazivaju mini poreznom reformom, iako to nisu, gotovo ništa nije jasno. Odnosno, za sada nema podataka na osnovu kojih bi se mogli raditi izračuni koji će za koji mjesec omogućiti potrošački stampedo.
Ono što se iz krnjih informacija koje kod dobrog dijela javnosti izazivaju euforiju, dade naslutiti je nastavak gubitka socijalne države. Oni koji imaju malo neće se značajno pomakuti od svojih primanja, oni koji su u prosjeku, također, ali oni koji zarađuju iznadprosječno na svojim će primanjima osjetiti razliku. Upravo njih će se porezno rasteretiti i tako definitvno odustati od modela progresivnog oporezivanja, što hoće reći tko ima manje manje i pridonosi, tko ima više više pridonosi. Taj model već je načet, ranijim smanjenjen poreznih stopa s četiri na tri.
Poručuje nam se da će granica za oporezivanje plaće po stopi od 40 posto biti pomakuta na 13,2 ili 13,6 tisuća kuna. Bruto? Neto? Umnožak osobnog odbitka prema nekoj novoj formuli ili puko administrativno određivanje? Ne zna se. No, ako se to ne zna, onda bi trebalo znati da je prema sadašnjem modelu bruto plaća od 13.750 kuna zadnja plaća koja se oporezuje po stopama od 12 i 25 posto. Svi iznosi iznad tog bruta podliježu oporezivanju i po najvišoj stopi poreza od 40 posto.
Već je iz informacija o podizanju gornje granice za najvišu stopu oporezivanja dohotka jasno da ništa nije jasno. Kalkulira se, doduše, i s dvije varijante rasta neoporezivog dijela plaće. Da bi slika bila posve čista valja znati hoće li se mijenjati porezni razredi, koliki će biti neoporezivi dio dohotka, pa i hoće li biti promjena u poreznim stopama. Po sadašnjem zakonskom rješenju euforična računica o rastu plaća nikako ne drži vodu.
Za poticanje potrošnje, pak, puno je više potrebno od korekcija u oporezivanju dohotka. Pogotovo, ako se i ove krnje informacije stave u nekakve relacije pa se vidi da će radnik na minimalcu dobiti jedva trideset kuna, ako plaća prosječnu stopu prireza, a da radnik na prosječnoj plaći možda ušićari stotinjak kuna. Ubit će se od potrošnje s tim povećanjem plaća. Pogotovo kad im porastu prirezi ili komunalije kako bi se sanirali gubitci lokalne uprave i samouprave. No, koga briga. Važno je javnost puniti optimističnim vijestima, koje u konačnici većina zaposlenih neće niti osjetiti.