(NOVI LIST) – Kako se može očekivati od privatnog sektora da poštuju radno zakonodavstvo kada njegove odredbe zaobilaze i velike državne kompanije? Ako je moguće da u Hrvatskim šumama, radnici i po deset godina rade na određeno vrijeme, onda bi se u privatnom sektoru moglo dogoditi da radnik cijeli ili većinu svoga radnog vijeka odradi na određeno vrijeme. Istina, razlike ima. U državnom sektoru radnici su sindikalno organiziraniji pa kada se pojavi problem nastoje naći rješenje. Prije ili kasnije. U privatnom sektoru, radnik na određeno vrijeme, rjeđe će nakon isteka ugovora, ili uručenja nezakonitog ugovora, potražiti pomoć.
Dvadesetak radnika Hrvatskih šuma sa šireg područja Delnica koji su bez posla ostali u prosincu prošle godine i te kako znaju što znači rad na određeno vrijeme. Jednom je to ugovor na nekoliko mjeseci, drugi puta na malo više mjeseci, pazi se pritom da radnik ne »uđe u satnicu« koja bi značila isplatu nekog dodatka ugovorenog kolektivnim ugovorom. A kada zbroje tri godine rada na određeno vrijeme, što znači da bi ih poslodavac trebao zaposliti na neodređeno vrijeme – ako su mu potrebni – on ih otpušta pa nakon nekog vremena ponovo angažira. Krši tako odredbe radnog zakonodavstva, a radnike kojima je posao i te kako potreban drži u šaci. I u jednom trenutku napravi krivi korak, koji radnike potakne da učine ono što su odavno trebali učiniti.
Poslodavac je radnicima u šumarijama zaboravio uručiti nove ugovore na određeno, radili su dva-tri, u nekim slučajevima tjedan ili deset dana rada bez ikakvog ugovora. A zakon je jasan i takvi radnici su, zakonski, zaposleni za stalno. No, neki poslodavci, pa i državne tvrtke, prave se da za njih zakon nije obaveza. To je samo nekakav skup papira koje valja ignorirati što više. Nažalost, i radnici su tome krivi jer u strahu od gubitka, makar i privremene, egzistencije trpe nezakonitosti.
No, razmišljanje u stilu jači smo od radnika, u slučaju Hrvatskih šuma poslodavca, državnu firmu moglo bi stajati milijunskog troška s naslova neisplaćenih plaća, kamata, sudskih troškova, a u konačnici vjerojatno i kazne zbog nezakonitog zapošljavanja. Po dobro oprobanoj praksi u ovoj zemlji, za te će »gubitke« vjerojatno biti optuženi radnici. Ne bi bilo iznenađujuće da svjesno osiromašivanje proračuna firme taj isti poslodavac pokuša pokriti nekim novim reznanjem radničkih prava.
Mudar poslodavac, u ovakvoj priči odavno bi s radnicima sklopio nagodbu i ne bi si dopustio dugotrajno razvlačenje po sudnicama. Mudar poslodavac ne bi nagodbu pokušao sklopiti kako se u ovom slučaju činilo, pozivajući radnike da povuku sudske tužbe, vrate se raditi na određeno vrijeme i to na tri mjeseca nakon čega će biti zaposleni za stalno. Razumljivo je da je dio radnika na takvu ponudu pristao, u dobroj vjeri. Ta dobra radnička vjera je, međutim, iznevjerena. Pa, iako su od tužbe odustali u rukama nemaju ništa više do ugovora na određeno vrijeme. Sve to ukazuje da je poslodavac i te kako smišljeno manipulirao zakonskim odredbama. Sramota je to za jedno tako veliko poduzeće poput Hrvatskih šuma. Sramota je to za svako poduzeće. Takvo ponašanje ukazuje da nema tog zakonodavstva kojeg poslodavci, ili dio poslodavaca, neće nastojati kršiti. I to svjesno.