(HRT) – Hrvatska je u Europskoj uniji specifična i zbog visokog udjela radnika koji su zaposleni na određeno vrijeme. Takav rad izaziva nestabilnost radnog mjesta te povećava mogućnost zloupotrebe tog mehanizma. Koje su posljedice i kako stvari promijeniti, pokušali smo doznati u Studiju 4 od stručnjakinje za radno zakonodavstvo, Marine Kasunić Perić. U Hrvatskoj je rad na određeno vrijeme višepravilo nego li iznimka. Sve je krenulo izmjenama Zakona o radu 2003. godine, ističe, tada se otvorio veliki prostor za takvozapošljavanje, a iz mjeseca u mjesec, priča sve više buja.
– Mi imamo oko 24 posto radnika koji rade na određeno vrijeme, što je izuzetno velika brojka. U EU je prosjek oko 14 posto. Meni je osobno zastrašujuće da do 2014. nismo znali koliko zapravo radnika radi na određeno vrijeme.
Još je gori podatak da se 96 posto nezaposlenih, kada se zaposle, zapošljavaju na određeno, ističe Kasunić Perić. Oni se zapošljavaju s ugovorima koji su izuzetno kratkog trajanja te je Hrvatska po tom pitanju na samom začelju Europske unije.
Poslodavci iskorištavaju sve mogućnosti Zakona o radu pa tako zapošljavaju radnike na primjerice mjesec ili tri, a onda produžuju ili ne produžuju. Kasunić Perić smatra da bi poslodavce na neki način trebalo obvezati da radnicima daju ugovor na barem godinu ili dvije kako bi se izbjegle manipulacije.
– Sve se podvodi pod razlog “povećanog opsega posla” te je to teško dokazivo u praksi. Inspekcija bi trebala biti iznimno učinkovita, kaže Kasunić Perić dodajući da ona sada to nije.
Ljudi koji rade na određeno teško dobivaju kredite, postoje problemi vezano uz iznajmljivanje stanova… Jedno od rješenja, smatra, jest da se rad na određeno dodatno poskupi, čime će poslodavci biti prisiljeni na odgovornije društveno ponašanje, a potom i na zapošljavanje na neodređeno.
– Postoji nesigurnost koju čovjek koji radi na određeno osjeća, ali nije samo pitanje vezano uz stanove. Naime, gledajući “Četvrtu industrijsku revoluciju”, naravno da netko tko će radnika zaposliti na mjesec dana, da neće ulagati u dodatno obrazovanje toga radnika, kako bi bio kasnije zapošljiv i nosio se s novim izazovima na tržištu.