U prvom stavku članka 17 novog Zakona o radu kaže se da je rad na izdvojenom mjestu rada onaj “koji se ne obavlja u prostoru poslodavca, već se obavlja od kuće radnika ili na daljinu”. Nadalje, rad od kuće se u sljedećem stavku definira kao “rad koji se obavlja u domu radnika ili nekom drugom prostoru koji je određen temeljem dogovora radnika i poslodavca”. U trećem stavku istog članka ZOR-a definira se i rad na daljinu za koji se kaže da je “rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje svoje mjesto rada, koje je promjenjivo i ovisi o volji radnika”.
Poslodavci nanjušili priliku za smanjenje troškova
Kvaka je u tome da bi poslodavac radniku koji radi na izdvojenom mjestu rada trebao snositi dio režijskih troškova koje ovaj ima radeći kod kuće, osigurati mu potrebnu opremu za rad te uvjete propisane pravilima zaštite na radu. Tijekom pregovora o ZOR-u, sindikati su upozoravali da bi upravo zbog toga moglo doći do problema te da bi poslodavci, u tome što je napravljena razlika između rada od kuće i rada na daljinu, mogli naći priliku da smanje troškove. Jednostavnije rečeno, za rad od kuće radnik ima pravo na naknadu režijskih troškova, dok za rad na daljinu nema to pravo.
Objašnjenje je logično: rad na izdvojenom mjestu rada obavlja se s poznate adrese, iz kuće ili stana radnika, za koju poslodavac mora znati i oko čega se dogovorio s radnikom. Rad na daljinu znači da radnik posao može obavljati bilo gdje – iz vikendice u Zagorju, s terase kafića na Jadranu ili s klupe u obližnjem parku, iz Hrvatske ili bilo koje druge zemlje. U slučaju rada na daljinu poslodavac nema nikakvih dodatnih obveza prema radniku, osim da mu isplati plaću. Ako radnik ne radi s neke poznate, fiksne adrese, poslodavac nema obvezu platiti mu dio režijskih troškova niti brinuti o adekvatnoj opremi i zaštiti na radu.
‘Radnicima nude samo mogućnost rada na daljinu’
Ta razdioba na rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu već stvara probleme na koje nam je skrenuo pažnju predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Krešimir Sever.
“Ljudi nam se već masovno javljaju jer im poslodavci nude samo mogućnost rada na daljinu i na taj način žele dodatno uštedjeti. Upozoravali smo na to još tijekom pregovora o ZOR-u govoreći da će mnogi poslodavci nuditi radnicima samo varijantu rada na daljinu po principu ‘uzmi ili ostavi’. Pri tome ih uopće nije briga što ovi rade na poznatoj adresi, oni će to definirati kao rad na daljinu da si smanje troškove. Znači, nema naknade, nema ničega. Ako radnik želi raditi od doma, a poslodavac to zove radom na daljinu, onda će radnik to tako morati prihvatiti jer poslodavac neće htjeti s njim potpisati ugovor da je to rad od doma. Mi smo kao sindikat upozoravali na to, ali nitko nije čuo”, kazao je Sever.
Na naše pitanje koliko je ta pojava masovna, Sever je rekao da se sindikatima u sklopu NHS-a, javio “nemali broj ljudi”.
“Javio nam se nemali broj ljudi iz različitih tvrtki. Oni uvijek mole da se ne spomene otkuda su, ali mogu reći da su većinom iz velikih tvrtki”, dodao je.
‘Nismo u blagodatnom položaju pa radnici to prihvaćaju’
Suština je rada na izdvojenom mjestu rada da se odvija izvan poslodavčeva prostora, a u prostoru na adresi za koju mora znati i poslodavac.
“U tom slučaju poslodavac je dužan osigurati uvjete rada – od optimalnog mjesta za rad što podrazumijeva stolac, stol, opremu, rasvjetu, sigurnost električnih uređaja i napajanja i svega ostalog što obuhvaća zaštita na radu pa do definiranog radnog vremena. Isto tako se utvrđuje koliki su povećani radnikovi troškovi za takav rad i sve se to ugovara u dodatku ugovora o radu ili u ugovoru o radu ako je takav rad ugovoren od početka”, tumači Sever.
S druge strane, kaže, rad na daljinu omogućava se samo i isključivo za rad pomoću digitalnih tehnologija, iako i rad na izdvojenom mjestu rada, od kuće, s poznate adrese, u pravilu podrazumijeva rad na takvim tehnologijama.
“U slučaju rada na daljinu poslodavac niti ima obveze za osiguranje radnih uvjeta, niti za naknadu troškova. Može se o tome dogovoriti s radnikom ili regulirati kroz kolektivni ugovor, ali i ne mora. Ono što nam sada govore radnici koji nam se javljaju, poslodavac im tumači da je, s obzirom na to da rade pomoću digitalnih tehnologija, manje važno je li to rad s poznate ili nepoznate adrese pa im nude da prihvate da je to rad na daljinu. S tom podjelom na rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu u novom ZOR-u poslodavcima se, zapravo, na pladnju nudi da izbjegnu neke troškove. Nažalost, nismo u nekom blagodatnom položaju pa će radnici i to prihvatiti”, napominje sindikalist Sever i dodaje da su sektori u kojima je to najizraženije informacijsko-komunikacijske tehnologije i mediji.
‘Neki mijenjaju poslodavce, a da nikad ne izađu iz sobe’
Nadalje ističe kako problema, ali druge vrste, ima i u naprednijim zemljama u kojima je rad od kuće ili na daljinu ustaljen već desetak i više godina.
“Iskustva radnika iz tih zemalja govore da su neki čak i posao ugovarali digitalnim putem, ‘na daljinu’ pa su u određenom trenutku ostajali bez posla, a da svoga poslodavca nikada nisu ni vidjeli niti ušli u poslodavčev prostor. Bilo je i slučajeva da je poslodavac prodao prostor ili odustao od unajmljivanja pa se radnici, koji su privremeno radili od kuće, nisu imali gdje vratiti. Događa se također da pomalo pada i produktivnost takvog rada, da ljudi duže vremena tako radeći posao, gube polet i motivaciju. Na kraju im se događa da rade u pidžamama”, kaže.
U radu kod kuće i na daljinu, dodaje Sever, gubi se socijalna povezanost između radnika. Fini socijalni kontakti, kako kaže. Stoga radnicima savjetuje da, koliko god im se to isprva činilo dobrim, ne ugovaraju isključivo rad od kuće ili na daljinu, jer to dugoročno ostavlja posljedice.
“Uz gubitak fizičke povezanosti s drugim radnicima, događa se da radnik gubi i mentalnu vezu između sebe i poslodavca jer kod kuće ga praktički ne doživljava na način kao kada dolazi na posao. Ljudi tih struka koji najviše rade od kuće vrlo lako mijenjaju poslove, jer više nemaju osjećaja vjernosti i pripadnosti poslodavcu. Kad radite od kuće, praktički mijenjate poslodavce, a da nikad i ne izađete iz sobe. Na taj način radniku praktički postaje svejedno za koga radi, sve dok ne mora izaći iz topline svoga stana”, kazao je Sever.