(NOVI LIST) – Mini preustroj MORH-a, je završen. Tako veli ministar obrane. A s mini preustrojem u ovoj godini trebalo bi smanjiti broj zaposlenih. Iz službe će tako otići oko 200 ljudi, među kojima su civilni službenici i namještenici kojima će biti isplaćene otpremnine. Međutim, sudeći prema informacijama radnika MORH-a koji bi mogli otići iz službe, to ministarstvo nejednako tretira radnike s obzirom na spol.
Ministarstvo obrane donijelo je odluku o visini otpremnine za državne službenike i namještenike MORH-a i oružanih snaga kojima služba prestane zbog preustroja ili smanjenja snaga. Radnici koji u tom procesu racionalizacije odlaze iz službe, tako, imaju pravo na stimulativnu otpremninu. Pa tako službenik ili namještenik, ovisno o mjestu njegova rada, ima pravo na otpremninu u visini 65 ili 80 posto njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka službe odnosno radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi u MORH-u i oružanim snagama. Službenici i namještenici koji su ispunili uvjete za stjecanje prava na starosnu mirovinu u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, pak, imaju pravo na otpremninu u visini tri proračunske osnovice. I upravo je ta odredba izazvala prijepore, iako je jasna i s pozicije poslodavca očekivana. Ako može na određenim kategorijama radnika sačuvati koju proračunsku kunu, on će to nastojati učiniti.
Zakonski, svaki radnik koji je stekao uvjete za starosnu mirovinu temeljem propisa o mirovinskom osiguranju ima pravo na otpremninu za odlazak u mirovinu. U slučaju Ministarstva obrane, dakle, radniku koji ima uvjete za mirovinu to pravo pripada, sa i bez odluke o visini opremnine za one koji zbog preustroja odlaze sa platnog spiska.
Međutim, u nekim slučajevima pravičnost odluke MORH-a je upitna. Odnosno, dobrim dijelom diskriminatorna. Naime, zakonodavno je jasno u kojem se trenutku ostvaruje pravo za odlazak u starosnu mirovinu. Bilo da je riječ o radniku ili radnici. No, domaće zakonodavstvo propisalo je i prijelazni režim. Taj prijelazni režim za mušku radnu snagu istekao je 2007. godine. Za žene se on još primjenjuje. Pa tako, po kriteriju godina života, tijekom ove godine u punu starosnu mirovinu može otići žena s napunjenih 60 godina i šest mjeseci života. Ključna je riječ – može. To pravo ženi pripada temeljem zakona o mirovinskom osiguranju, ali ona ga nije dužna koristiti i može raditi do 65 godine života. I tu, u slučaju domaće obrane, nastaje problem.
Na listi radnika koje će tijekom ove godine vojska zbrinuti našle su se i žene koje ispunjavaju uvjete za starosno mirovinu (u prijelaznom razdoblju). Njih poslodavac proglašava viškom, ali im nije spreman isplatiti stimulativnu otpremninu već im objašnjava da nju nemaju pravo jer su stekle zakonske uvjete za umirovljenje. Da, ali te zakonske uvjete ne trebaju konzumirati. I mogu raditi do 65 godine života. To je pitanje izbora svake pojedine radnice. Ako ih je poslodavac smjestio među one koji tijekom ove godine trebaju otići iz službe jer su višak, onda im treba isplatiti i otpremninu predviđenju za zbrinjavanje viška radne snage. U protivnom, takve radnice stavlja u nepovoljniji položaj, odnosno diskriminira ih.
Primjerice, radnik kojemu nedostaje mjesec dana za ispunjavanje uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu, i koji je proglašen viškom dobit će stimulativnu otpremninu. Žena kojoj nedostaje pet godina života do pune mirovine, nema pravo na tu otpremninu jer je u prijelaznom režimu. Koji je uopće ne obavezuje. Pa će dio radnica u slučaju domaćeg obrambenog sustava, odbiti ponuđeno zbrinjavanje i nastaviti raditi do ostvarenja punih uvjeta za mirovinu. I pritom još diskriminatorno ponašanje prijaviti nadležnim pravobraniteljima.