Tema broja rujanske Vaše pošte je umijeće komuniciranja. Vrlo lijepo i detaljno je objašnjena važnost dobre komunikacije, naročito u velikim kompanijama kakva je naša Pošta. Naša pošta je bila još i veća kompanija, samo smo je tad zvali poduzeće i komunikacija nije bila možda najstručnija, nije bila educirana od stručnjaka, bila je više – narodski rečeno „prosto-proširena“, ali svaki zaposlenik je nekim čudom doživljavao Poštu svojom. Nasljednici tih vremena koji sad rade u kompaniji ne snalaze se baš najbolje kad im se stručno objašnjava što je kompanijska kultura i zašto je ona važna da bi se ostvarili strateški ciljevi tvrtke. Ali, bez obzira na to nitko im ne treba dodatno objašnjavati kako posao obaviti što stručnije u što kraćem vremenu. Pa ako je cilj naše kompanije povećanje prihoda iz poštanskih usluga, a nove kupce mamimo kvalitetom, isti ti radnici će pošiljku iz mjesta A u mjesto B poslati u najkraćem roku, pri tom možda imati i ideju kako poboljšati organizaciju, ali rijetko će ih tko čuti, vjerojatno zato što ne govore tim novim menadžerskim jezikom. Radnica na šalteru itekako shvaća važnost prodaje novih usluga, ali uza svu volju i želju ne uspijeva zadovoljiti visoke ciljeve koji su pred nju stavljeni. Ne pomaže tu ni unapređivač prodaje, ni pritisak voditelja, a bome ni direktora. Jednostavno narod nema novaca, ljudi moji i teško je prodati nešto nekome tko – nema novca! I zato ljudi moji pomalo bode u oči tekst u kojem se objašnjava ponajviše srednjem menadžmentu kako od radnika napraviti dobrog promotora tvrtke i kako stvoriti organizaciju u kojoj se zaposlenici osjećaju da joj pripadaju i u kojoj zajedno s menadžmentom rade na ostvarenju njezinih ciljeva. U duhu dobre komunikacije, čujte i počujte da se poštarice i poštari osjećaju kao dio kompanije od prvoga dana! To je nešto što te nauče prvi dan kad dođeš raditi u Poštu, to je nešto na čemu nam još uvijek zavide sve druge kompanije to je nešto što se njeguje oduvijek i to je uostalom razlog što se unatoč brzopletim i krivim odlukama poštanski promet odvija besprijekorno jer to je NAŠA pošta!
TKO DOZVOLJAVA MOBING I ZAŠTO?
Anonimna pisma i dalje stižu u Uredništvo HSP-a. Bez potpisa su (većinom), jer kažu članovi „strah nas je“. Žalosno je čuti da je tolika količina straha zavladala u Hrvatskoj pošti. Pitamo se zašto, zbog koga i „za čije babe zdravlje“? Želimo vjerovati da se ponegdje radi o iracionalnom strahu uzrokovanom kilavom komunikacijom i da vrag nije toliko crn koliko se na prvi pogled čini. Međutim. Sve to je uzelo toliko maha da nije i ne može biti slučajno. Kako, na primjer, objasniti nevjerojatnu priču isprepadane operaterke koja tvrdi da u strahu od odmazde nadređenih radi (ne)ispunjenja cilja, svojim poznanicima prodaje dopunsko osiguranje, a onda ga uredno plaća iz vlastitog džepa. Ili druga, koja se kune da je nagovorila člana uže rodbine da kod nje sklopi skuplju policu osiguranja i, nevoljna, razliku u cijeni namirila sama. Užas, ako je i pola od ovoga istina, onda smo stvarno dodirnuli dno. Većina pisama odnosi se na probleme s nadređenima, koji su, u pravilu navedeni točnim imenom i prezimenom. Naravno da imena nećemo objavljivati, no nije li tim ljudima koji su utjerali strah u kosti svojim podređenima bar malo neugodno? Sjete li se ikako ti silnici Gundulićeva stiha, „tko bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje“?? Zabrinjavajući je u nas taj odnos nadređeni-podređeni, u kojem se zna da je ovaj prvi (nadređeni) nepogrešiv, da beskrajno voli Poštu, da uvijek zna razlikovati dobro od nedobrog, da mu je boljitak tvrtke sveti cilj, …, a ovaj drugi (podređeni) je sve to, samo obrnuto. Sve se, više-manje zna, samo oni koji bi to trebali vidjeti i čuti, imaju stanovitih problema s vidom, a ni sluh im nije nešto naročit.
ISHITRENA RJEŠENJA U SORTIRNICI OSIJEK
Uvjeti rada u osječkoj poštanskoj palači nikada nisu bili vrhunski. Godinama su nas uvjeravali kako su rješenja skroz na dohvat ruku i da problem tzv. osječkog proizvodnog dijela samo što nije riješen. No, Osijek nikada nije dobio ono što po svemu zaslužuje. Iako je sada ponovno izgledno rješenje, poneka promjena u organizaciji i razmještaju odjela sortirnice, čini nam se ishitrena. U trenutku kada nije bilo za očekivati takve preinake, neki ljudi koji, smatramo, nisu najbolje poznavali osječke probleme i specifičnosti, isplanirali su i proveli promjene kako su umjeli. Promjene koje radnicima nikako nisu olakšale izvršavanje svakodnevnih zadataka, već su im iste dodatno otežale. Uputili smo dopis nadležnima i upozorili na problem. Teško da može biti prihvatljiv odgovor kako će se problemi, kojih navodno nema(!), riješiti preseljenjem u Jablanovu. Naslušali smo se takvih priča, boli glava. Može biti da još ima i onih nešto starijih, nostalgičara, koji i dan danas iščekuju obećano preseljenje, malo u „Mobiliju“, pa malo na kolodvor, pa malo nigdje i nikad. O sadašnjem „dobrom“ stanju i uvjetima rada u osječkoj sortirnici će, ipak, morati reći oni koji o tome imaju što reći i koji za izrečeno imaju cjenik.
RJEŠENJE NA POMOLU!?
Nezadovoljstvo naših kolega poštara, te potom, za sada održani sastanci s poštarima uz prisustvo direktorice DP GP5 i voditelja područja u Đakovu i Osijeku, potakli su traženje rješenja za goruće probleme poštara opće dostave. Za sada se nadamo i očekujemo da će postojati volja održati sastanke i na drugim područjima. Hrvatski sindikat pošte inicirao je sastanke, kojima je cilj bio upozoravanje nadležnih na neodrživo stanje u dostavi, na propuste učinjene pri izradi rajonizacije i putnih listova. Naravno da je podrška poštara bila neophodna, kako bismo dokazali stvarnu sliku problema. Silno i opravdano nezadovoljstvo, za sada za učinak ima premjeravanje i snimanje rajona, te korekcije svih pogrešaka koje su učinjene. Hoće li ovo biti konačno rješenje problema i hoće li se primijeniti na cijelu Hrvatsku poštu, ostaje za vidjeti.
ODRŽANI TREĆI SPORTSKI SUSRETI ČLANOVA HSP
Prošli vikend, od 18. do 20. rujna, u Umagu su održani treći sportski susreti članova HSP-a. Uz naše tradicionalne goste, Makedonce, Mađare i Srbe, na ovogodišnjim susretima okupilo se oko 250 sudionika. Uz dobru zabavu, muziku i ples, naši su članovi i gosti odmjerili snage u pet disciplina. Najboljima čestitamo i svima zahvaljujemo na sudjelovanju.
MALI NOGOMET: 1. Zagreb, 2. Zadar, 3. Slavonija. ODBOJKA: 1. Hrvatski sindikat šumarstva, 2. Slavonija 2, 3. Slavonija 1. POVLAČENJE KONOPA: 1. Varaždin, 2. Dalmacija, 3. Bjelovar. UTRKA U VREĆAMA (M): 1. Tomislav Tadić (Zadar), 2. Vjeran Čipčić (Split), 3. Ivan Kokeza (Split). UTRKA U VREĆAMA (Ž): 1. Mina Ademović (Srbija), 2. Dijana Smrekar (Zagreb), 3. Nives Vučić (Zadar). PIKADO: 1. Renata Delač (Zagreb), 2. Matea Juraj (Zagreb), 3. Ivanka Vučić (Zagreb) i Olivera Fumić (Rijeka).
ZBOG PADA MREŽE HT-a – DRŽAVA BLOKIRANA!
Gotovo pola države, u utorak, 22. rujna, bilo je blokirano zbog pada sustava Hrvatskog telekoma! Ogroman broj građana nije bio u mogućnosti međusobno komunicirati, internet je bio nedostupan kao i mobiteli i fiksni telefoni…jednom riječju – kaos! Na mahove su bili mogući razgovori i slanje SMS poruka, ali podatkovni promet nije radio. Kao posljedica toga banke, pošte i drugi sustavi nisu uopće radili. Problemi su nastali kod mnogih tvrtki pa tako i u HP-u, koja je imala ogromne poteškoće u pružanju usluga svojim klijentima. Telefoni i mobiteli nisu radili, kao ni programi i aplikacije… Isto se dogodilo i u HSP-u, pa smo taj dan bili onemogućeni u obavljanju dijela posla. Srećom, kvar na mreži popravljen je isti dan, no čini se kako bez modernih tehnologija, interneta i mobitela, način na koji smo navikli živjeti postaje nezamisliv, da ne kažemo nemoguć…