Svjedočimo ovih dana kako naša država driješi kesu i u tijesnoj suradnji s notornom, tzv. neprofitnom Udrugom poslodavaca, pronalazi rješenje, čitaj golem novac, kako bi pomogla radnicima kojima su njihovi gazde i poslodavci naumili dati “nogu u tur” ili su taj “vritnjak”, štiteći sebe i svoj profit, obavili već u prvim danima nadolazeće krize. Da se razumijemo, bez rezerve i ostatka smo za to da se pomogne ljudima. Svesrdno podržavamo mjere da se pomogne radnicima čiji su poslodavci, uz časne iznimke, dične hrvatske gazde, vlasnici debelih bankovnih računa, gomile nekretnina ovdje i u inozemstvu, privatnih letjelica, “ergele konja” smještenih u garažama i marinama. Nažalost, ista ta država, što se tiče tvrtki u svom vlasništvu pa tako i Hrvatske pošte, primjenjuje potpuno drugačiji aršin. Kako stvari stoje, HP kao tvrtka u stopostotnom državnom vlasništvu i tvrtka koja djeluje na potpuno otvorenom tržištu, dovedena je u krajnje nepovoljan položaj u odnosu na izravnu konkurenciju. Ako znamo, a znamo, konkurenti su najčešće nositelji franšiza velikih europskih i svjetskih multinacionalnih kompanija, kurirskih i logističkih tvrtki, pa se ovdje, sad i u ovim okolnostima, zaista radi o tome da naš vlasnik, država, “debelim guskama maže vrat”, nauštrb svojih tvrtki, svog vlasništva i svojih radnika. Kako drugačije razumjeti činjenicu da je Hrvatska pošta, vlasništvo države, zbog nečinjenja istog tog vlasnika, prisiljena otpuštati radnike kojima ističe ugovor na određeno vrijeme, a da istodobno gazde čiji su radnici uglavnom u takvom ili još gorem statusu (ugovori na određeno, minimalac, isplata na crno…), dobivaju sredstva da bi se smilovali svojim radnicima? Tko je tu lud? Gdje je sada i što u ovoj (ne)prlici čini AZTN (Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja)? Zar se ovdje ne radi o bezočnom kršenju normi istog tog tržišta?? Ili se o tržišnoj utakmici vodi briga samo onda kada je to u interesu privatnih takmaca, HUP-ovih miljenika, hohštaplera koji svoje bogatstvo bezočno stječu na grbači trudbenika.
USKRSNICA I SOLIDARNOST!?
Pozivaju nas na razumijevanje i solidarnost! Što bi to u ovoj situaciji trebalo značiti? Možda to da razumijemo zašto ne isplatiti prigodnu isplatu za Uskrs? Uza sav trud, moramo priznati da ne razumijemo. Ne razumijemo iz barem dva razloga. Prvi od njih je da je ta isplata propisana Kolektivnim ugovorom i da će se ona dogoditi “milom ili silom”, a drugi, možda u ovim nesretnim okolnostima još važniji je u tome da naši radnici, upravo u tim opakim i opasnim uvjetima obavljaju društveno odgovoran posao, riskirajući svoje zdravlje i zdravlje svojih najbližih i da su oni zaslužili i više od onoga što je propisano. Pobogu, vlasnici uvijek stigmatiziranih trgovačkih lanaca prepoznaše trud i muku svojih radnika i, osim „nadnice“ za strah i ugrozu, evo isplaćuju i usksnicu. Još uvijek želimo vjerovati da u će do kraja “velikog tjedna” prevladati razum i da će mjerodavni u narednim danima donijeti jedinu ispravnu odluku i isplatiti radnicima Hrvatske pošte ono što ih pripada. Svjesni smo toga da donositeljima odluke iznos od “tričavih” petsto kuna uskrsnice možda ne znači Bog zna što, al’ isto tako znamo da bi tim radnicima, naročito onima čiji su prihodi gotovo na razini “minimalca”, taj iznos puno značio, posebno zbog toga što bi im na taj način, osim materijalne dobiti, bila poslana poruka da ih se uvažava i da se cijeni njihov doprinos u ovim iznimno teškim okolnostima.
PREDSJEDNIČE UPRAVE, POTPISUJEMO SVAKU RIJEČ, ALI…
Predsjednik Uprave naše tvrtke, u svom je obraćanju radnicima putem najnovijeg izdanja glasila „Pošta“, između ostalog, izrekao i sljedeće: „Veliko vam hvala svima što dajete sve od sebe da naša tvrtka funkcionira što je moguće uobičajenije u ovom razdoblju kakvog nisu bili svjedoci mnogi naši naraštaji i što svojim radom cijelom našem društvu olakšavate snalaženje u situaciji u kojoj ćemo kao ljudi samo zajedno i timski uspjeti. Pošta su ljudi, nisu ni zgrade ni strojevi. I zato izdržite, čuvajte sebe i svoje bližnje, svoje kolegice i kolege kao i korisnike i pazite svi jedni na druge. Ovo su zahtjevna vremena, potrudit ćemo se da ih zajedno lakše prebrodimo, međusobnom podrškom ali i pravodobnim informiranjem.“ (kraj citata) Kao što rekosmo, potpisujemo svaku izgovorenu (napisanu) riječ. Doista, malo je reći da svi naši radnici zaslužuju samo riječi hvale za svoj trud kojeg ulažu u ovom razdoblju kakvom „nisu bili svjedoci mnogi naraštaji“ i, dodali bismo, povijest će pisati o nedaćama kojima svjedočimo i okolnostima u kojima naši radnici daju sve od sebe, izlažu se pogibelji pružajući svoj nemjerljiv obol u nastojanju da naša tvrtka na najbolji mogući način odradi svoju društvenu ulogu. Nažalost, ima i ono „ali“… Teško ti isti radnici, koje se dosta često naziva poštom, mogu prihvatiti da ima i onih koji im uskraćuju jednokratnu isplatu koju volimo zvati „uskrsnica“. Svjedočimo tomu da je takva, u najmanju ruku neshvatljiva odluka, donesena na „višim razinama“ jer bi, eto, radnici Hrvatske pošte trebali „shvatiti situaciju i biti solidarni“. Nitko do sada nije rekao i objasnio, s kim, s čime i za čije „babe zdravlje“ bi naši radnici trebali biti solidarni i odreći se onog što ih pripada? Znamo, a to bi trebali znati i oni „na višim razinama“, prije svega nadležno Ministarstvo da ćemo pravo svojih radnika ostvariti putem suda. Duljim, težim i za Poslodavca skupljim putem, na što smo pravodobno upozorili Upravu Hrvatske pošte i nadležnog ministra.