Izvor: JUTARNJI LIST – ZASAD PRIJEDLOG
Poslodavci su zadovoljni prijedlogom: Naknada troškova ide tek ako rad od kuće traje 15 ili više dana
Kad stupe na snagu izmjene i dopune Zakona o radu, koje su do 11. kolovoza u javnom savjetovanju, a najesen bi trebale doći i do Sabora, suočit ćemo se s novim mogućnostima rada izvan prostora tvrtke. On će moći biti stalan, privremen ili povremen, a posebno je zanimljivo pitanje do koje će mjere radnicima biti plaćeni dodatni troškovi, poput režija ili interneta.
Naime, prijedlog kaže da u ugovoru o radu na izdvojenom mjestu mora, među ostalim, postojati i odredba o troškovima te da ih je poslodavac dužan platiti, ali onda slijedi jedan “ako”. Platit će ih samo ako je rad na izdvojenom mjestu ugovoren kao stalan, ili kada razdoblje rada na izdvojenom mjestu traje dulje od 15 radnih dana neprekidno. Zakonodavac kaže da se može dogovoriti i drukčije, ako su poslodavac i radnik to voljni, odnosno ako drukčije kaže kolektivni ugovor.
Sredstva rada
Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata ocjenjuje da je plaćanje troškova samo ako rad od kuće (ili s neke druge poznate adrese koja je unesena u ugovor o radu) traje dulje od 15 radnih dana u kontinuitetu neprihvatljivo, te će tražiti da se to promijeni, odnosno da se odredi paušalni iznos za mjesec dana i onda isplaćuje onoliko koliko je dana radnik radio od kuće. Taj bi iznos mogao biti poslodavcima neoporeziv, ali to je u nadležnosti Ministarstva financija i još nije dogovoreno.
Postojat će u ZOR-u ubuduće i poseban oblik rada na daljinu, što je novi pojam, a u tom slučaju poslodavac nema obveze plaćanja troškova, pa čak ne mora osigurati niti sredstva rada. Kako komentira Nenad Seifert, pregovarač u ime Hrvatske udruge poslodavaca, takva mogućnost je zapravo odgovor na izraženu želju radnika.
To baš tako, međutim, nigdje ne piše. Odredbe o obaveznom sadržaju ugovora o radu kažu da poslodavac i radnik mogu ugovoriti “pravo radnika da slobodno odredi svoje mjesto rada”. Definicija rada na daljinu iz ZOR-a kaže pak da se on uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, a “poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje svoje mjesto rada, koje je promjenjivo i ovisi o volji radnika”.
To znači da može raditi s plaže, kafića, od kuće ili bilo kojeg drugog mjesta na svijetu, ali poslodavac za to mjesto ne zna i ne tiče ga se, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.
Hoće li se dogoditi da poslodavci počnu objavljivati natječaje za radna mjesta na daljinu? Seifert kaže da se takvo pitanje nije pojavilo u pregovorima o ZOR-u, no da će nas to možda čekati u budućnosti. Još uvijek se, dodaje, većina poslova obavlja u prostorima poslodavaca, uz iznimku možda ICT tvrtki. Sever napominje kako je moguće da rad na daljinu te od kuće traži dio radnika, ali da i poslodavci time dosta dobivaju, recimo na smanjenju troška uredskog prostora.
U svakom slučaju, takav se rad može ugovoriti na prijedlog radnika ili poslodavca, a Seifert dodaje da su cjelokupnim rješenjem načelno zadovoljni te da “pokriva situacije koje imamo na tržištu rada”.
Izvanredne okolnosti
Novost je da ZOR uvodi i mogućnost da osoba koji inače radi u prostoru poslodavca, zbog usklađivanja radnih i obiteljskih obveza te osobnih potreba, predloži izmjenu ugovora o radu te na određeno vrijeme ugovori rad od kuće. Posebno se ističe da to može biti radi zaštite zdravlja, trudnoće ili roditeljskih obveza prema djeci do osme godine života, kao i pružanja osobne skrbi koja je, zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, potrebna članu uže obitelji.
Regulira se i rad od kuće u izvanrednim okolnostima poput pandemije ili potresa, kada radi nastavka poslovanja te zaštite zdravlja i sigurnosti radnika poslodavac može s radnikom dogovoriti rad od kuće bez izmjene ugovora o radu – ali najdulje 30 dana.
Poslodavac će moći umiroviti radnika sa 65
“To je super rješenje”, komentirao je pregovarač Hrvatske udruge poslodavaca Nenad Seifert činjenicu da je Ministarstvo rada ipak odustalo od prvobitne ideje da radnici u Hrvatskoj imaju pravo raditi do 68. godine bez prethodne privole poslodavca. HUP se takvom rješenju protivio, ali je Ministarstvo rada na tome dugo insistiralo, kaže Seifert.
Sada je sve vraćeno na odredbu da radni odnos traje do 65. godine, a ako obje strane to žele, mogu se dogovoriti da radnik radi i dulje, što predstavnik HUP-a smatra dobrim jer na tržištu nedostaje radne snage. Ono što se mijenja u prijedlogu koji je upućen u javno savjetovanje je da onaj tko je navršio 65 godina i 15 godina mirovinskog staža nema pravo na otkazni rok ni otpremninu jer ima pravo otići u mirovinu. (G.G.)