Autor: Sandra Leskovar, Poslovni tjedan/Hrvatski radio
HRT – Vlada je najavila da će po treći put pokušati donijeti zakon kojim će se zabraniti, odnosno ograničiti rad trgovina nedjeljom. Oba prethodna zakona pala na Ustavnom sudu 2004. i 2009. godine. Kada se odlučivala na koji način ići u regulaciju rada nedjeljom, Vlada se, rekao je u Poslovnom tjednu Hrvatskog radija bivši ministar i saborski zastupnik Marko Pavić, između ostalog vodila mišljenjem građana. Provela je anketu koja je pokazala da dvije trećine njih smatra da baš nedjelja treba biti slobodna.
– Ljudi imaju djecu koja idu u školu i vrtiće i žele nedjeljom biti s njima, rekao je, dodavši da 72% hrvatskih građana prema tom istraživanju želi određeni vid regulacije, a 100%, odnosno svi – smatraju da nedjelja treba biti adekvatnije plaćena, rekao je.
Prema podacima Ministarstva financija za fiskalizirane račune kojima su se također vodili razmišljajući o radu nedjeljom, dobar dio prometa prelio se, kaže Pavić, na ponedjeljak, utorak i srijedu.
Na stolu socijalnim partnerima je i ponuda Vlade da poslodavci sami odrede 16 nedjelja, odnosno četiri mjeseca ili jednu trećinu godine, kada će te nedjelje biti radne.
“Automobil ne kupujete nedjeljom”
– Ja se slažem da postoje trgovine koje nedjeljom ne ostvaruju neki bitniji promet, kaže poduzetnik Denis Čupić, i sam voditelj velikog shopping centra. U brojkama iz fiskalizacije stoji, navodi primjer, i maloprodajni račun za automobil.
– Automobil ne kupujete nedjeljom, kaže.
Što se mišljenja javnog mnijenja o radu nedjeljom tiče najbolje je, kaže, otići nedjeljom u trgovački centar:
– Da ljudi ne žele kupovati nedjeljom, oni ne bi bili u tim trgovinama nedjeljom, rekao je, spomenuvši i članak koji je nedavno izašao u medijima, a u kojem se citira razgovor s nekoliko djelatnica trgovačkih centara, a koje su ukazale na to da, ako se ukine rad nedjeljom, više neće imati slobodnih dana tijekom radnog tjedna i za to će morati koristiti dane godišnjeg.
Sever o “prešutnom cjelodnevnom radu”
Sindikalist Krešimir Sever ne misli da bi se problem riješio adekvatnim plaćanjem nedjelje, niti davanjem radniku na izbor da sam odluči želi li raditi nedjeljom. Objašnjava i zašto:
– Već znamo iz iskustva da će dio radnika iz straha od mogućeg gubitka posla jednostavno prihvatiti da radi nedjeljom.
Slaže se da postoje djelatnosti koje ne zahtijevaju rad nedjeljom, a jedna od njih je upravo rad u trgovini. Trgovina namještajem ili bilo koje druge trgovine ne trebaju po njemu biti otvorene nedjeljom.
– Ono što je u Hrvatskoj problem je što se radno vrijeme u trgovini, pa i svim drugim sustavima, prešutno pretvorilo u nekakav oblik cjelodnevnog radnog vremena i onda se dobar dio toga upotrebljava kao argument da trgovine trebaju raditi nedjeljom, zbog toga što ljudi preko tjedna ne stignu kupiti, upozorava.
Navodi primjer zemalja koje imaju iskustva sa zatvaranjem trgovina nedjeljom i blagdanima, a koje odrede neke dane u tjednu kada rade duže – primjerice “duga srijeda” ili “dugi četvrtak”.
Školnik: Floskule su da netko radi čitav dan
– Gospodin Sever bi trebao znati da se u Hrvatskoj radi 40 sati u tjednu. Floskule da netko radi dan i noć, čitav dan, sedam dana u tjednu, to ne postoji. Ljudi rade 40 sati u tjednu. Kad to podijelite na šest dana, to je 6,66 sati, uključujući plaćenu pauzu. Toliko ljudi rade – replicira mu član izvršnog odbora HUP-a Slobodan Školnik.
– Sada imamo situaciju da oni ne rade 26 nedjelja u godini, a sada se predlaže da ne rade 36 nedjelja. Pa koja je to značajna razlika? – pita Školnik. Osim toga, kaže, “opet će netko s trona moći odrediti kojih je to 16 nedjelja”.
Kaže da oni koji se zalažu da se zatvori jedna djelatnost, “svi rade pet dana u tjednu”.
– A velika većina ljudi u maloprodaji radi šest dana u tjednu, dodaje i ističe kako će se stvoriti ogroman pritisak na petak i subotu.
– Mi želimo ograničiti rad u zemlji u kojoj je samo 66 posto teoretski radnog stanovništva, argumentira između ostalog.
– Hrvatska trgovina trebala bi, slažemo se, imati veće neto plaće. Imat ćemo ih kada nam omogućite da prodišemo u svim drugim stvarima koje plaćamo indirektno, kazao je Čupić u emisiji, pa naveo primjer da su, kada je otvarao trgovačke centre u Hrvatskoj, plaćali najviše komunalne doprinose – i to na zemljištima koja su bila komunalno opremljena.
– Za gradnju jednoga smo platili 125 milijuna kuna, za gradnju drugoga smo platili 35 milijuna kuna. Platili smo naknadu za izgradnju elektro-mreže od 50 milijuna kuna. Vodnu naknadu od 75 milijuna kuna, požalio se, zaključivši da je produktivnost trgovine u Hrvatskoj puno niža nego na zapadnom tržištu.
Sever ukazuje da se takvi problemi u hrvatskoj rješavaju preko leđa radnika. Pritom je zaiskrilo u razgovoru na tezu člana izvršnog odbora HUP-a Slobodana Školnika da radnici u Hrvatskoj rade 6,6 sati dnevno.
– Dajte pogledajte u oči svim trgovkinjama i recite im da rade 6 i pol sati u danu! I vi ih vjerojatno tjerate da idu kući nakon 6 i pol sati? To su teze koje su opasne za društvo, odgovorio mu je Sever.
– To nisu teze, to je istina. Izvolite doći provjeriti kod mene, rekao mu je Školnik.