AUTOR Božena Matijević
VEČERNJI LIST – A kada je riječ o tobožnjem višku zaposlenih, trgovina svih ovih godina bilježi manjak zaposlenih. I stoga zapošljavaju i studente i umirovljenike jer za ta primanja i takve uvjete rada teško mogu naći potreban broj radnika, kaže Sever. Krešimir Sever predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata odgovorio je na tri pitanjaoko najave zabrane rada nedjeljom.
1. Podržavate li najavu da se zabrani rad nedjeljom, osim 16 nedjelja tijekom turističke sezone?
Apsolutno podržavam da se nedjeljama u trgovinama ne radi.Samo bih to i proširio, da se ne radi nedjeljama, blagdanima i državnim praznicima. Dugi niz godina zauzimam se za zabranu rada nedjeljom i naša je središnjica dio koalicije nazvane Savez za nedjelju. No, 16 radnih nedjelja čini mi se previše. Trebalo je imati hrabrosti i zabraniti rad nedjeljom potpuno, a ako već ne, onda nikako ne ići iznad 10 radnih nedjelja u godini”.
2. Neki ekonomisti i poslodavci kažu da će zabrana rada nedjeljom dovesti do otkaza i manjih plaća. Što kažete na to?
“S njihove strane ništa nova svih ovih godina. S druge strane, fiskalizacija pokazuje da je nedjelja najslabiji dan u radu trgovina. I kada trgovine nedjeljom nisu radile promet se prebacivao na druge dane jer Hrvati imaju premala primanja da bi im nedjelja bila dan za ekstra trošenje. A kada je riječ o tobožnjem višku zaposlenih,trgovina svih ovih godina bilježi manjak zaposlenih. I stoga zapošljavaju i studente i umirovljenike jer za ta primanja i takve uvjete rada teško mogu naći potreban broj radnika. Sasvim sigurno, i ako se zabrani rad trgovina nedjeljom i blagdanima, ne samo da neće biti viška nego će još uvijek biti i manjka radnika, a vlasnici trgovina neće gubiti prihode. Pritom treba ostaviti mogućnost da rade trgovine na autobusnim i željezničkim kolodvorima te u zračnim i pomorskim lukama, kao i tržnice. A ako je riječ o malim trgovinama u kojima rade njihovi vlasnici i članovi uže obitelji, njima treba ostaviti na volju hoće li ili neće raditi nedjeljom i blagdanima”.
3. Shvaćaju li mladi ljudi koji tek dolaze na tržište rada koliko su sindikalizam i solidarnost važni?
“Nažalost, ne svi i ne dovoljno. Vrlo malo mladih danas u sebi nosi takav osjećaj koji bi im bio ugrađen društvenim odgojem i obrazovanjem. Taj osjećaj imaju unutar obitelji, ali sustav obrazovanja u Hrvatskoj već od vrtićke dobi pa do visokog obrazovanja trudi se u promišljanja djece i mladih utkati osjećaj za poduzetništvo,ali i neku vrstu samodostatnosti bez oslanjanja na druge. Ne usmjerava ih se prema društvenom zajedništvu, solidarnosti i međuovisnosti. Društvo koje vodi brigu o sadašnjosti i budućnosti trudi se u odgoj i obrazovanje mladih utkati osjećaj za odgovornost, solidarnost, društvenu pravdu i opće dobro. A naše društvo to ne radi”.