FAKTOGRAF
Autor/ica: Gabrijela Galić
Novim Zakonom o radu Vlada namjerava destimulirati zapošljavanje na određeno vrijeme, ali i omogućiti lakše otpuštanje te smanjenje otpremnina i otkaznih rokova. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike okončalo je konzultativne razgovore s predstavnicima sindikalnih centrala i Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) o izmjenama Zakona o radu (ZOR). O zakonskim izmjenama će se sa socijalnim partnerima pregovarati nakon što Ministarstvo rada pripremi prijedlog novog teksta zakona. Prema najavama iz resornog ministarstva, novi ZOR u proceduru donošenja trebao bi biti upućen do kraja godine te se njegova primjena može očekivati tijekom 2022. godine (1,2). Socijalni partneri i Vlada dogovorili su se kako u javnost neće izlaziti s detaljima razgovora koji se, s manjim ili većim prekidima, vode zadnjih godinu dana.
Rad od kuće izlika za šire prekrajanje ZOR-a
Podsjećamo, resorno ministarstvo rada je u ožujku prošle godine, pod naletom epidemije koronavirusa, pripremilo zakon koji je trebao privremeno derogirati odredbe ZOR-a. Stoga mu je i dan prigodan naziv –Zakon o uređenju radnih odnosa u okolnostima epidemije bolesti COVID-19.
No ideja je u javnom prostoru živjela svega dva dana.Vlada se povukla nakon oštre reakcije domaćih sindikata, ali iEuropske konfederacije sindikatakoja je premijeruAndreju Plenkovićuuputila oštro pismo zbog namjere derogiranja radnih i socijalnih prava radnika u Hrvatskoj – i to u vrijeme kada je Hrvatska predsjedala Vijećem EU-a.
No to nije značilo i da je Vlada odustala od izmjena ZOR-a. Pod krinkom potrebe dodatnog uređenja rada na izdvojenom radnom mjestu – odnosno rada od kuće – započeli su konzultacije sa sindikatima i poslodavcima. Činjenica da rad od kuće još nije adekvatno reguliran (iako epidemija koronavirusa traje već više od godinu dana) razotkriva kako je taj element samo izlika za dublje prekrajanje ZOR-a.
O detaljima dosadašnjih razgovora, dakle, mogu se doznati tek šture informacije. Svaka od tri strane izašla je sa svojim viđenjima potrebnih izmjena, a uskoro bi moglo biti i poznato što će se od toga i na koji način pretočiti u budući dokument. Očekuje se da će resorno ministarstvo uskoro pustiti u javno savjetovanje Obrazac prethodne procjene zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu.
Nacionalnim planom oporavka i otpornosti (NPOO) Vlada je najavila reformsku mjeru „unaprjeđenja radnog zakonodavstva“. Ističe se pritom da su se aktualni propisi vezani za organizaciju rada, uključujući rad na izdvojenom radnom mjestu, „pokazali nedostatnim za brzu prilagodbu okolnostima pandemije bolesti Covid-19 te drugim izvanrednim okolnostima koje su se paralelno događale“, tj. prošlogodišnjim razornim potresima u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji.
Cilj reforme je, kako navodi Vlada, kreirati jasan i moderan zakonodavni okvir koji će „promovirati pravedne radne uvjete, poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno radno vrijeme te istodobno poticati korištenje inovativnih oblika rada, omogućiti bolju ravnotežu privatnog i poslovnog života“. Pritom bi bolja ravnoteža privatnog i poslovnog života, prema objašnjenju iz resornog ministarstva, trebala pomoći u demografskoj revitalizaciji zemlje (Jutarnji list).
Modernizacija radnog zakonodavstva, smatraju u Vladi, imat će izravan utjecaj na povećanje stope zaposlenosti i stope aktivnosti radne snage, kao i smanjenje segmentacije na tržištu rada između privremeno i stalno zaposlenih radnika te odlijeva radnika u druge države.
Modernizacija i osuvremenjivanje
Vlada u svom dokumentu govori o fleksibilnijem tržištu rada, ali izbjegava govoriti o fleksibilizaciji ili liberalizaciji ZOR-a, s obzirom da su ti termini u mandatu ranijih vlada postali sinonimni s olakšanim otpuštanjem radnika. Umjesto toga koriste se izrazi modernizacija i osuvremenjivanje.
Iako se te riječi izbjegavaju, problematika koju označavaju će biti sastavni element budućih izmjena ZOR-a. „Uređenje instituta rada na izdvojenom radnom mjestu ili tzv. rada od kuće“, tek je jedan od elemenata nacrta novog Zakona o radu.
Planiraju se tako promjene koje bi trebale destimulirati korištenje ugovora na određeno vrijeme. Vlada priznaje da je Hrvatska po udjelu tih nesigurnijih ugovora u samom vrhu u Europi. Stoga je plan da se udio ugovora na određeno sa sadašnjih 25 posto u narednih pet godina smanji na 20 posto.
„Stoga će biti potrebno provesti mjere koje će dovesti do smanjenja korištenja neopravdanih ugovora o radu na određeno vrijeme, posebice onih izrazito kratkog trajanja, a radi pružanja veće sigurnosti radnicima izloženima prekomjernom sklapanju takvih nedobrovoljnih privremenih ugovora“, stoji u NPOO-u. Kako se objašnjava, time bi se utjecalo na „smanjenje segmentacije na tržištu rada i sprečavanje prekarnog rada, a sve navedeno za posljedicu će imati i povećanje adekvatnosti mirovine zbog kontinuiteta karijera koje više neće biti isprekidane sklapanjem različitih privremenih ugovora“.
Prema sadašnjim zakonskim odredbama, ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se iznimno, a uzastopni ugovor na određeno vrijeme poslodavac s radnikom smije sklopiti samo ako za to postoji objektivan razlog koji u ugovoru treba biti naveden.
Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, ne smije biti duže od tri neprekinute godine. No prvi ugovor kojeg radnik s poslodavcem sklapa na određeno vrijeme može biti potpisan i na rok duži od tri godine.
Zakonske izmjene, kako se navodi u NPOO-u, bit će usmjerene prema ograničavanju broja mogućih uzastopnih ugovora privremenog trajanja te sprječavanju zlouporaba takvih ugovora, ponajprije vezano uz zapošljavanja kod povezanih poslodavaca. Bolje će se definirati i pojam „uzastopnosti“ takvih ugovora.
„Vlada je spremna sa socijalnim partnerima razmotriti i druge mjere koje će destimulirati sklapanje ugovora na određeno, a poticati sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme, i to po uzoru na neke druge europske zemlje (primjerice Francusku, Sloveniju, Poljsku, Nizozemsku)“, navodi Vlada. Objašnjava i kako to uključuje i mogućnost uvođenja zakonskih odredbi kojima bi se na teret poslodavca omogućile dodatne edukacije radnika u svrhu podizanja njihove zapošljivosti i „to prvenstveno radni dodatne zaštite privremeno zaposlenih radnika“.
No, iako se u dokumentu to ne spominje, ograničavanje rada na određeno vrijeme reflektirat će se i na odredbe sklapanja ugovora na neodređeno vrijeme, kao i na pitanja otkazivanja takvog ugovora i otpremnine u slučaju otkaza radniku. To su pitanja oko kojih će Vlada i poslodavačka strana imati najviše prijepora sa sindikatima.
Pregovarat će se o smanjenju nekih radničkih prava
Otkazni rokovi i otpremnine jedno su od ključnih pitanja koje poslodavci pokreću pri svakom „otvaranju“ ZOR-a. Da je to i sada predmet razgovora, stidljivo je još lani najavio Josip Aladrović, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a to je ponovio i ovih dana (intervju za Jutarnji list, tiskano izdanje od 1. svibnja).
Minimalno trajanje otkaznog roka sada je dva tjedna (ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca neprekinuto manje od godinu dana), a maksimalno tri mjeseca (za radnika koji je kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina).
Što se tiče otpremnine, ona se ne smije ugovoriti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće radnika koju je ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Pritom, ako zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu nije određeno drugačije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća (koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu).
Kako nam je neslužbeno potvrđeno iz više izvora, visina iznosa aktualnih otpremnina, kao i duljina trajanja otkaznih rokova, izmjenama ZOR-a pokušat će se umanjiti, a u planu je i olakšavanje postupka otkazivanja ugovora o radu.
Iz Vlade i resornog ministarstva za sada ne žele otvoreno najavljivati izmjene ZOR-a koje bi se mogle percipirati kao smanjenje radničkih prava. To se u aktualnim dokumentima izrijekom ne spominje, niti je od Ministarstva rada moguće dobiti izravan odgovor na pitanje o suštini predstojećih izmjena ZOR-a.
Međutim, iz javnih nastupa ministra Aladrovića iščitava se kako će otpremnine, otkazni rokovi i otkazivanje ugovora doista biti među temama pregovora.
Više poslova istovremeno
Novi ZOR bi, kao što smo ranije pisali, trebao regulirati i rad platformskih radnika.
„U ovome novom dijelu zakonske materije, kojom bi se na poseban način uredio rad platformskih radnika i sl., propisat će se subjektivna prava i obveze koja proizlaze iz toga posebnog pravnog odnosa – temeljna prava i obveze po osnovi obavljanja posla, obvezna osiguranja, zaštita i sigurnost, odmori, prestanak ugovora, suodlučivanje te udruživanje i prava iz kolektivnih radnih odnosa“, objašnjava Vlada.
Vlada, pritom priznaje i kako dio radnika ne može živjeti od svojih plaća pa će „afirmirati pravo na dodatni rad za druge poslodavce“.
Dopunski ili dodatni rad u radno zakonodavstvo unesen je prije sedam godina. Njime je radniku koji već radi punu satnicu kod jednog poslodavca ili radi u nepunom radnom vremenu za više poslodavaca, dana mogućnost dopunskog rada od maksimalno osam sati tjedno za drugog poslodavca. Pritom, ako je zaposlen u punom radnom vremenu, za dopunski rad kod drugog poslodavca treba dobiti pisanu suglasnog svoj matičnog poslodavca (ili poslodavaca ako radi kod više njih u nepunom radnom vremenu).
Nepoznat je podatak koliko radnika u Hrvatskoj koristi mogućnost dopunskog rada, ali se pretpostavlja da za dodatnim radom posežu radnici s nižim primanjima. No, iako se ne zna koliko je radnika u dopunskom radu, u Vladi smatraju da takav rad treba dodatno afirmirati jer će o „omogućiti zaposlenim osobama dodatnu zaradu i time postizanje boljeg životnog standarda“.
Što s radom nakon 65 godina?
Sindikalne centrale, okupljene u inicijativu „67 je previše“, srušile su 2019. vladinu mirovinsku reformu koja je predviđala podizanje dobne granice za umirovljenje na 67 godina života. Prethodno, tijekom samih razgovora o mirovinskoj reformi, predstavnici radnika su kao jedno od rješenja za duži ostanak u svijetu rada predlagali da se kroz ZOR izmijeni odredba o odlasku u mirovinu po sili zakona.
Naime, ZOR propisuje da se u mirovinu odlazi sa 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik ne dogovore drugačije. Ubuduće to ne bi trebalo biti pitanje „dogovora“ poslodavca i radnika, već bi radnik mogao birati želi li ostati na radnom mjestu i nakon što stekne sve uvjete za mirovinu.
No poslodavcima je problem što je na njima kompletan trošak bolovanja za radnika koji je ostao raditi i nakon što je stekao uvjete za zakonsko umirovljenju. Moguće je da će se taj teret stoga, kroz izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, pokušati prebaciti na državu.
Što je plaća?
I sam pojam plaće trebao bi biti „revidiran“ izmjenama ZOR-a.
„Iznimno je važno adekvatno definirati pojam plaće te ga bolje povezati s institutom minimalne plaće radi olakšane primjene propisa s područja rada, odnosno njihove usklađene primjene s propisima o oporezivanju dohotka od nesamostalnog rada“, navodi se u NPOO-u uz opasku da će to postići jasnim definiranjem svih sastavnih dijelova plaće.
Ovo objašnjenje ukazuje kako bi se novom definicijom u plaću mogla uključiti i neporezna davanja. Državi zavod za statistiku (DZS) od ožujka prošle godine u statistici plaća objavljuje i podatak o prosječnom iznosu neporeznih naknada koje su radnicima isplaćene uz plaću. DZS je takvom odvojenom objavom zapravo odbio zahtjev Ministarstva financija da se neoporezive naknade uključe u podatak o prosječnoj bruto i neto plaći.
Ako je suditi iz najava izmjena ZOR-a, promjenom definicije plaće bi se u nju mogle uključiti neoporezive naknade. To će davati iskrivljenu sliku (jer su naknade „olakšica“ na koju se ne plaćaju porezi i socijalna davanja), ali dobro će izgledati na papiru jer će se doimati kao da prosječne plaće rastu.
Članovima sindikata veća prava nego ostalima
Revidiranje pojma plaće „pridonijet će i pronalaženju rješenja za dugogodišnji problem članova sindikata u odnosu na ne-članove, a vezano uz korištenje prava ugovorenih kolektivnim ugovorima“.
Riječ je o „doprinosu solidarnosti“, odnosno doprinosu nečlanova sindikata za korištenje prava koje su sindikati u ime svojih članova ugovorili Kolektivnim ugovorima. Doprinos solidarnosti bio je propisan ZOR-om iz 2003.godine, ali je tu zakonsku odredbu 2005. godine ukinuo Ustavni sud (1,2).
No, čini se da je sada postignut dogovor oko tog pitanja, samo će ga trebati regulirati na način da ponovo ne padne na Ustavnom sudu.
„Naime, potrebno je uspostaviti ravnotežu između financijskih obveza članova sindikata i ugovorenih prava iz kolektivnih ugovora koja konzumiraju svi radnici, a sve u cilju promicanja socijalnog dijaloga i jačanja sindikata, posebice u okolnostima sve rjeđeg participiranja radnika u sindikalnom djelovanju odnosno u kolektivnom pregovaranju“, objašnjava Vlada navodeći kako će razmotriti više modela „radi pronalaženja onoga koji će dati optimalan odgovor u cilju poticanja djelotvornog socijalnog dijaloga“.
U igri su tri modela participiranja nečlanova sindikata, odnosno „uživanja“ u kolektivnim ugovorima koje su sindikati u ime svojih članova pregovarali, a riječ je o: uvođenju naknade za korištenje prava iz kolektivnih ugovora za radnike koji nisu članovi sindikata; model vremenskog ograničenja primjene prava iz kolektivnog ugovora za radnike koji nisu učlanjeni u sindikat; model ugovaranja dodatnih prava samo za članove sindikata.
Prva varijanta podrazumijevala bi rješenje slično onom koje je odlukom Ustavnog suda ukinuto. Drugo rješenje nije posve jasno, odnosno iz njega proizlazi da bi u slučaju isteka kolektivnog ugovora radnici članovi sindikata zadržali prava iz ugovora o radu na duži period od nečlanova sindikata.
Naime, sada se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa primjenjuju do sklapanja novog ugovora „u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivi ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka“.
Treća varijanta, odnosno ugovaranje dodatnih prava samo za članove sindikata moglo bi značiti da se kolektivnim ugovorom za članove sindikata, primjerice, ugovara nešto viši iznos božićnice ili regresa nego za nečlanove sindikata.
Posebnu pozornost vlast planira posvetiti i neprijavljenom radu. To će se, kao što smo ranije pisali, regulirati posebnim zakonom. I taj poseban zakon koji bi pridonio sprečavanju rada na crno, kao i izmjene ZOR-a, u NPOO-u su prepakirani u reformske mjere za naredni period, baš kao i novi propis o minimalnoj plaći, o kojem se u javnosti govori zadnjih tri-četiri godine, a prije više od godinu dana o mogućim se promjenama počelo razgovarati i sa socijalnim partnerima.