NHS – Nezavisni hrvatski sindikati uputili su priopćenje povodom Svjetskog dana socijalne pravde koje možete pročitati u nastavku:
U svijetu bremenitom raznim podjelama, primjerice na razvijene i nerazvijene, bogate i siromašne, Opća skupština Ujedinjenih naroda je, u potrebi za dosezanjem što više razine socijalne pravde, 2007. godine donijela Rezoluciju kojom se utemeljuje Svjetski dan socijalne pravde i koji će se obilježavati 20. veljače svake godine.
Tada je naglašeno kako je socijalna pravda moguća samo u društvima u kojima se poštuju temeljne slobode i sva ljudska prava. Od tada je prošlo 14 godina, a da se, unatoč pojedinačnim pomacima i civilizacijskom napretku, zapravo na tom području ne može govoriti o nekom značajnijem poboljšanju.
Kako u svijetu, tako i u pojedinačnim državama razlike između društvenih skupina postaju sve veće. Bogatije zemlje sa mogućnostima velikih ulaganja u istraživanja i znanost sve se više i kroz tehnološki napredak i napredne tehnološke resurse, koji značajno uzdižu kvalitetu i mogućnosti njihovog gospodarstva, odmiču od siromašnijih, nerazvijenih i manje razvijenih zemalja, koje za takav napredak i velike pomake jednostavno nemaju financijskih sredstava. Tako nerijetko razvijeni te zemlje podčinjavaju u gospodarskom i socijalnom pogledu pri čemu u njih iseljavaju svoje prljave industrije ili kroz moćne korporacije koje tamo otvaraju svoje tvrtke i pogone uvjetuju niske razine radnih prava (često ne samo radnih nego i ljudskih), niske plaće i nesigurne oblike rada. To sigurno nije doprinos razvijenih svjetskoj (i lokalnoj) socijalnoj pravdi. I unutar zemalja pa i razvijenih, rastu društvene razlike i podijeljenost na one s visokim razinama potrebnih znanja i vještina za obavljanje poslova temeljenih na novim tehnologijama i sve većeg broja onih koji nemaju ta znanja ili ih nove tehnologije ostavljaju bez posla pa rade na raznim pomoćnim, slabo plaćenim, nesigurnim poslovima, često i u nepunom radnom vremenu te su, iako zaposleni, sve siromašniji i mnoge im blagodati suvremene civilizacije nisu dostupne. Često su čak prisiljeni tražiti i socijalnu pomoć iz javnih fondova. Mnogima je uskraćen ravnopravan pristup obrazovanju ili/i zdravstvenoj skrbi. Ujedinjeni narodi su za Svjetski dan socijalne pravde za 2021. godinu stavili temu: Poziv na socijalnu pravdu u digitalnom gospodarstvu. Mnogi su ljudi u svijetu, posebice razvijenim zemljama, zbog lihvarskih kredita novčarskih kuća ostali bez vlastitih domova i postali beskućnici. U velikom dijelu i nezaposleni. Mnoge su se obitelji zbog toga raspale. Svjetska banka još je početkom listopada 2020. godine procijenila kako će COVID-19 prouzročiti daljnji rast ekstremnog siromaštva tijekom 2020. godine i to za novih između 88 i 115 milijuna ljudi, tako da bi ukupan broj do 2021. godine mogao dosegnuti 150 milijuna. Od toga broja, njih čak 82% bit će iz zemalja srednjeg dohotka. Svjetska banka upozorava kako s manje od 1,90 USD na dan živi nešto manje od 10% svjetskog stanovništva, gotovo 25% živi ispod linije 3,20 USD dnevno, a više od 40%, odnosno gotovo 3,3 milijarde ljudi živi ispod linije 5,50 USD dnevno (165 USD mjesečno).
Na drugoj strani, upozorava Oxfam krajem siječnja 2021. godine, ukupno se bogatstvo deset najbogatijih ljudi svijeta, unatoč globalnoj pandemiji COVID-19 bolesti, povećalo za 540 milijardi USD. Tim bi se novcem moglo kupiti cjepivo za sve i uz to spriječiti siromaštvo uzrokovano tom bolešću. Oxfam navodi kako se od 18. ožujka pa do kraja 2020. godine bogatstvo svjetskih milijardera povećalo za 3,9 trilijuna USD i sada iznosi 11,95 trilijuna USD. A najsiromašnijima će trebati više od 10 godina da se uopće oporave od posljedica pandemije.
Je li to doprinos socijalnoj pravdi? Tako bi se unedogled moglo nabrajati podatke, po socijalnu pravdu sve jedan porazniji od drugog.
Kakvo je stanje u Republici Hrvatskoj? Hrvatsku je zbog teškog ili nemogućeg življenja u njoj u posljednjih desetak godina, prema procjenama, u potrazi za boljim životom napustilo gotovo 10% stanovnika, od kojih je većina mladih, visokoobrazovanih i u produktivnoj dobi. Bolest COVID-19 je, unatoč vladinim mjerama potpore, dodatno pogoršala ionako teško stanje u zemlji. Podatci za 2019. godinu govore kako je u Hrvatskoj stopa rizika od siromaštva iznosila 18,3%, osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti bilo je 23,3%, osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji bilo je 7,3%, a onih koji su zaposleni ili samozaposleni i istovremeno siromašni bilo je 5,10%. Za očekivati je da će podatci za 2020. godinu biti još i gori. U prosincu 2020. godine prosječna bruto plaća iznosila je 9.405,00 kn, neto 6.999.00 kn, medijalna bruto plaća 7.614,00 kn, a neto 5.887,00 kn. (Znači da je 763.648 zaposlenih primilo plaću do medijalne.) Minimalna bruto plaća za 2021. godinu iznosi 4.250,00 kn (za 2020. godinu iznosila je 4.062,51 kn), neto 3.400,00 kn (za 2020. godinu iznosila 3.250,00 kn). Umirovljenika je u Hrvatskoj 1.241.085, a zaposlenih 1.527.697. Nezaposlenost iznosi 9,5%. Prosječna mirovina isplaćena u siječnju 2021. godine (za prosinac 2020. godine) za korisnike koji su pravo ostvarili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju iznosila je 2.566,56 kn. Istovremeno, mjesečno neki „u fušu“ kao naknadu za članstvo u nadzornom odboru zarade neto i pet i više neto minimalnih plaća ili 6,6 i više prosječnih mirovina. Ne treba zaboraviti plaće i zarade raznih članova uprava i visokopozicioniranih menadžera mnogih tvrtki u Hrvatskoj koje iznose od više desetaka pa do više od stotinu tisuća kuna mjesečno, a kojima čak i politika sustava poreza na dohodak izravno pogoduje. Njihove prihode od dividende i bonuse ne treba posebno ni spominjati. A razne financijske i imovinske afere te „zaboravnost“ pri ispunjavanju imovinske kartice više i niže rangiranih pripadnika „političkih elita“? Kako na to mogu gledati oni koji rade, a ne primaju plaću ili oni koje poslodavac prijavi na minimalnu plaću, dio plaće im isplati „ispod stola“, a veliki dio prekovremenih sati niti im evidentira niti plati. Pri svemu tome sam „gazda“ i ne zna nabrojiti što sve ima! A vara i svoje radnike i državu.
Na kraju, umjesto daljnjeg nabrajanja statističkih podataka ili riječi kojima se izražava suosjećanje sa svima koji trpe posljedice socijalne nepravde, tek dvije rečenica. Ne, svijet ne ide ka većoj socijalnoj pravdi, već upravo obratno. Ali bome, ne ide niti Hrvatska, koja je već ionako duboko potonula pa i dalje tone (unatoč svim lijepim riječima i „briselski uglađenim“ porukama naših političara).
S poštovanjem
Predsjednik
Krešimir Sever