Burilović hrvatski Zakon o radu proglasio atavizmom, pripisavši tako “nasljeđe drugog sustava” i zemljama EU
Gabrijela Galić
(FAKTOGRAF) – “Ovaj stari zakon je čisti atavizam i nekakav mješanac nečega. Naslijeđe iz drugog sustava, pa čak industrijskog. (…) Hoću reći atavizam. Zna se da to u jednoj socijalnoj tendenciji znači da ljudi u modernom vremenu pokušavaju provesti, imaju razmišljanja i djelovanja jednog starog vremena“ ustvrdio je Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK), govoreći o potrebi izmjene Zakona o radu tijekom gostovanja u HRT-ovoj emisiji Otvoreno. Tijekom emisije Burilović se osvrnuo i na uspjehe domaće IT industrije navodeći kako je „to jedna branša koja kada se radio stari zakon nije ni postojala“. Pritom je apostrofirao tvrtku Nanobit koja je osnovana prije 12 godina te je ovih dana objavljeno da postaje dijelom Stillront grupe, jedne od vodećih svjetskih gaming kompanija iz Švedske (N1).
Zakon o radu, prema onom što je Burilović izrekao govoreći da je on čisti atavizam, predstavlja nešto što je vrijeme pregazilo, odnosno on je neki primitivni zaostatak iz prošlih vremena. Detaljniju definiciju atavizma moguće je vidjeti u Hrvatskoj enciklopediji.
Hrvatska je u svojoj dosadašnjoj povijesti donijela tri Zakona o radu. Svaki od njih tijekom godina doživljavao je cijeli niz izmjena, a trenutno je na snazi Zakon donesen 2014. godine, koji je manje izmjene doživio 2017. i 2019. godine. Taj je zakon usklađen s Direktivama Europske unije (EU), odnosno europskim zakonodavstvom koje su države članice dužne prenijeti u svoje nacionalne propise. Riječ je o 15 direktiva čije su odredbe ugrađene u domaći ZOR te se one navode u samom tekstu Zakona o radu.
Usklađivanje s europskim zemljama
Prvi ZOR donesen je 1955. godine i temeljen je na njemačkim iskustvima u području radnog zakonodavstva posebno u dijelu prestanka ugovora o radu, produžene primjene pravnih pravila, radničke participacije kroz radnička vijeća.
Do donošenja ZOR-a iz 1995. godine sustav radnih odnosa bio je prilagođen „posebnom obliku (samoupravnog) socijalizma“, navodi Željko Potočnjak, profesor na Katedri radnog i socijalnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu koji je i jedan od autora domaćeg radnog zakonodavstva u izlaganju„Razvoj i daljnji izazovi razvoja hrvatskog radnog zakonodavstva“.
Prvim Zakonom o radu iz ’95. godine napuštena je statusna i uvedena ugovorna koncepcija radnih odnosa te je, među ostalim, uređen pisani oblik ugovora u radu u skladu s europskim direktivama. Zakon je sadržavao i prve odredbe o zabrani diskriminacije, također u skladu s europskim direktivama, regulirao je malog poslodavca.
Značajnije izmjene taj prvi ZOR doživio je 2001. godine, odnosno 2003. godine, kada je snažno fleksibiliziran uvođenjem agencijskog rada, kao i skraćivanjem otkaznih rokova i otpremnina. Pritom su zakonske izmjene usklađene s nekoliko direktiva EU. Manje izmjene uslijedile su i u naredim godinama.
No, sveobuhvatnije usklađivanje s pravnom stečevinom EU uslijedilo je u jeku krize, a novi zakon donesen je koncem 2009. godine nakon više od godinu dana pregovora i sindikalnih prosvjeda. Taj je zakon donio veće promjene u radnom vremenu jer je usklađen s direktivom koja regulira to područje pa je, primjerice, prekovremeni rad skraćen na osam s 10 sati, dodatno su regulirane odredbe o preraspodjeli radnog vremena, uvedena ograničenja na mjesečnoj i godišnjoj razini kod prekovremenog rada. Radi usklađivanja s pravnom stečevinom EU, mijenjane su odredbe o kolektivnim viškovima radnika.
Zakonske su odredbe u dva navrata mijenjane (2011. i 2013.) kako bi se popravile loše prenesene direktive, odnosno kako bi se zakon dodatno uskladio s pravnom stečevinom. Tako je tim izmjenama kod rada na određeno vrijeme propisano da se ograničenje od tri godine ne odnosi na prvi ugovor na određeno vrijeme već on može trajati i duže od tri godine.
Treći ZOR u primjeni je od 2014. godine i njime je dodatno fleksibiliziran rad agencija za privremeno zapošljavanje, otvorena je mogućnost dopunskog rada za drugog poslodavca do osam sati tjedno, kao i ustupanja radnika unutar povezanih poduzeća, nestala je obveza poslodavca da radnika zaposli na drugim poslovima ako je višak, odnosno da ga obrazuje ili osposobi za rad na drugim poslovima, dodatno je regulirano pitanje preraspodjele radnog vremena, omogućeno uvođenje banke radnih sati.
U aktualni zakon ugrađeno je 15 direktiva s područja radnih odnosa
Svaka izmjena radnog zakonodavstva, od 1995. kada je Zakon o radnim odnosima kao ostatak bivšeg sustava zamijenio Zakon o radu kojim se uvodi ugovorni radni odnos, dijelom je vezana uz usklađivanje s europskom pravnom praksom. Hrvatska je dijelove europskog zakonodavstva u tom području počela prenositi u nacionalno zakonodavstvo još s prvim ZOR-om, da bi se sa svakom izmjenom postojećeg ili donošenjem novog zakona proširio krug direktiva koje su prenošene u nacionalno zakonodavstvo.
U aktualni zakon ugrađeno je 15 direktiva s područja radnih odnosa, odnosno komplet EU propisa koji je do sada trebao biti prenesen. To znači da je domaće zakonodavstvo usklađeno s propisima koji vrijede u tržišnoj ekonomiji.
Što se tiče IT sektora i tvrtke koju Burilović apostrofira, navodeći kako je to branša koja nije postojala kada se radio stari Zakon o radu, to nije točno. Sama tvrtka Nanobit koju je spomenuo postoji 12 godina, što znači da je poslovala dok je na snazi bio još zakon donesen 1995. godine, u vrijeme donošenja zakona 2009., kao i u vrijeme donošenja ZOR-a 2014. godine, a koji je još na snazi.