IZA POZORNICE
Autor: Branko Podgornik
Šuti se o tome da gotovo milijun ljudi živi u obiteljima s blokiranim računima i da većina građana teško spaja kraj s krajem mjeseca. Sporedno je postalo to što industrija propada i što se gospodarski rast temelji na uvozu i na osobnoj potrošnji – pothranjivanoj turizmom, doznakama iseljenika iz inozemstva i poplavom nenamjenskih kredita banaka
(Novilist.hr) – Vlade se sve manje hvale podacima o rastu gospodarstva, zapošljavanja i životnog standarda svojih građana, a sve više nekim sporednim stvarima. Tako su Banski dvori i Europska komisija prekjučer pobjedonosno ustvrdili kako je Hrvatska izašla iz »prekomjernih neravnoteža«, jer je smanjila svoje proračunske deficite i javni dug. Ta je vijest gotovo zasjenila puno važniju činjenicu – da je hrvatsko gospodarstvo u posljednjem lanjskom tromjesečju osjetno usporilo tempo. Još je na uzlaznoj liniji od 2,3 posto, ali malaksavanje gospodarske aktivnosti u cijeloj Europi ukazuje na to da stvari posvuda idu nizbrdo i da Hrvatska neće ostati iznimka.
Naravno, Vladi i Europskoj komisiji ne odgovaraju vijesti o posustajanju gospodarstva dok se približavaju svibanjski izbori za Europski parlament i dok posvuda nadire tzv. populistička oporba. Stoga se više ne spominje najveći i najdramatičniji problem Hrvatske – masovno iseljavanje. Šuti se o tome da gotovo milijun ljudi živi u obiteljima s blokiranim računima i da većina građana teško spaja kraj s krajem mjeseca. Sporedno je postalo to što industrija propada i što se gospodarski rast temelji na uvozu i na osobnoj potrošnji – pothranjivanoj turizmom, doznakama iseljenika iz inozemstva i poplavom nenamjenskih kredita banaka. Vladi je najvažnije da obavlja upitne zadaće iz Bruxellesa.
Nekoć su europske vlade poticale proizvodnju, jer je brži gospodarski razvoj najbolji lijek protiv ekonomskih neravnoteža, protiv deficita i dugova. Znale su da državi i građanima – kada gospodarstvo stagnira i kada su plaće male – ne preostaje drugo nego prekomjerno zaduživanje. Međutim, današnji hrvatski i europski dužnosnici, na čelu s Komisijom, pomiješali su uzroke i posljedice. Oni vjeruju da će dugove i deficite, koji su posljedica stagnacije, smanjiti ponajprije proračunskom štednjom i reformama na račun građana. Država i građani stoga su osuđeni na permanentno stezanje remena, a gospodarstvo je ostalo bez dovoljne potražnje i bez motiva za rast.
Slabo stanje u gospodarstvu Vladi nije najvažnije i zato što je sebi za prioritet, zajedno s Hrvatskom narodnom bankom, postavila uvođenje eura. Bez smanjivanja javnog duga ispod 60 posto BDP-a i proračunskih deficita ispod 3 posto, nije moguće ući u eurozonu. Premijer Andrej Plenković – na jučerašnjoj sjednici Nacionalnog vijeća za euro – obrazložio je da će uvođenje eura pridonijeti »dugoročnom održivom gospodarskom rastu Hrvatske«.
Čini se, međutim, da premijer i guverner HNB-a ne žele znati kakve će stvarne posljedice uvođenje eura imati za hrvatsko gospodarstvo i državu. Tvrde da će od eura biti »više koristi nego štete«, ali njihovo mišljenje ne dijele brojni ekonomisti u Hrvatskoj i svijetu. Upravo je uvođenje eura prije 20 godina dovelo brojne članice Unije – osobito mediteranske – do gubitka konkurentnosti, do padanja u ekonomske neravnoteže, u prekomjerne dugove i deficite. S druge strane, Njemačkoj i najrazvijenijim članicama Unije euro je pomogao da povećaju svoje suficite, na štetu većine ostalih.
To potvrđuju i najnoviji, porazni rezultati istraživanja njemačkog Centra za europsku politiku (CEP), koji su pokazali da su od eura u prošlih 20 godina materijalne koristi imale samo Njemačka i Nizozemska. Ostale zemlje su zabilježile uglavnom štete, jer su odricanjem od vlastite valute izgubile mogućnost da je koriste za specifične potrebe vlastitog gospodarstva. Njemačka je zahvaljujući zajedničkoj valuti danas bogatija za 23,1 tisuće eura po stanovniku, a Nizozemska za 21 tisuću. Grčka ubrzano gubi nekadašnje dobitke, ali daleko više zaostaju Italija, Francuska, Belgija, Portugal i Španjolska, koje bi bolje prošle da nisu uvele euro. Francuska je zbog eura izgubila 56 tisuća eura po stanovniku u 20 godina, a Italija čak 73,6 tisuća, procjenjuje CEP. Vjerovati da će Hrvatska biti dobitnik eura, iako je gospodarski slabija, zasigurno je iluzija.
Istraživanje CEP-a je potvrdilo da politiku okrutne proračunske štednje, smanjivanja deficita i javnog duga zagovaraju upravo zemlje koje su najveći dobitnici eura – poput Njemačke. Toj politici stezanja remena, koju je Berlin nametnuo i Europskoj komisiji, gospodarski oporavak članica EU-a sasvim je sporedan. Glavni je cilj očuvati euro i osigurati da prezadužene članice redovito otplaćuju dugove Njemačkoj i ostalim dobitnicima.
Što će Hrvatska u tom neveselom društvu s jednom valutom, a koje postaje društvo gubitnika, posve je nejasno. Prema Vladi i HNB-u, važno je da Hrvatska ulazi u još jednu »integraciju«, iako je nitko na to ne tjera i unatoč tome što je većina hrvatskih građana protiv eura. Nije važno to što je euro, zajedno sa svojim deficitima i suficitima, postao europska jabuka razdora te glavni ekonomski razlog za rastuće političke sukobe među članicama EU-a, kao i plodno tlo za jačanje tzv. populista. Očito, nekima je lakše živjeti u iluzijama, dok ih rezultati izbora za Europski parlament i nove gospodarske nevolje u Europi ne spuste na zemlju.