Rigidnost i nefleksibilnost Zakona o radu, na koju ukazuju poslodavci, dobrim je dijelom dojam koji proizlazi iz nepoznavanja zakonodavstva koje se i na njih odnosi. Naravno, ne treba svaki poslodavac ama baš svaki zakon poznavati do u tančine. U tvrtkama postoje ljudi koji su zaduženi za praćenje propisa i koji bi one iznad njih trebali informirati o ključnim stvarima.
No, na sceni djeluju i dobrovoljne ili nedobrovoljne udruge koje svojim članovima trebaju pružati servis, a kroz taj servis ih i informirati, educirati, ili što već, i o pravilima koja se odnose na radne odnose. Hrvatska gospodarska komora, jedna je od takvih institucija. Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), druga je takva institucija. Poslodavačka udruga, nerijetko se buni na Komoru u kojoj je članstvo obavezno. Oni su pak dobrovoljna organizacija u koju se poslodavci dobrovoljno učlanjuju te oni štite i promoviraju interese svojih članova. Kao dobrovoljna organizacija koja štiti i promovira interese svojih članova, koja je pritom i jedan od dva socijalna partnera u zemlji, HUP bi itekako trebao biti upoznat s propisima koji se odnose na njihove članove. Jedan od tih osnovnih propisa je i Zakon o radu koji vlast nije donijela jednostranim aktom, skrivajući njegov sadržaj u nekoj dubokoj pećini. On je donesen u pregovorima sa socijalnim partnerima, odnosno sindikatima i poslodavcima koje predstavlja HUP.
Čelništvo HUP-a, međutim, očito ne poznaje osnovni propis koji uređuje radne odnose. Da poznaje, onda se predsjednica te dobrovoljne organizacije ne bi sramotila vapajima kako je Zakon o radu potrebno hitno mijenjati jer se u Hrvatskoj ne može raditi od kuće, niti se može raditi kod više poslodavaca. To je notorna neistina.
Rad od kuće, rad na daljinu ili kako ga god nazivali zakonodavno je uređen više od desetljeća, rad za više poslodavaca također. S godinama se odredbe omekšavalo, na zahtjev poslodavaca. Radnik danas punu tjednu satnicu može »skupiti« kod jednog, kod dva i više poslodavaca, a onda još tijekom vikenda (uz dozvolu jednog ili više poslodavaca kod kojih radi) odraditi dodatnih osam sati (prekovremenih) kod drugog, trećeg ili četvrtog poslodavca. Ako to ključni ljudi HUP-a ne znaju, kako će to znati njihovo članstvo čije interese zastupaju i promoviraju? Neće znati. Već će na neznanju, ili namjernom neznanju u nekim slučajevima, gurati neka nova zakonodavna labavljenja radnih odnosa.