KAKVO JE STANJE
AUTOR: Dijana Jurasić
Mnogi će reći da radnici s prosječnom plaćom od 6352 kune trebaju biti zadovoljni, ali zaboravlja se da više od 700.000 radnika ima plaću manju od 5252 kune
(VEČERNJI LIST) – Prosječna plaća u Hrvatskoj u svibnju je prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) iznosila 6352 kune i mnogi će na to reći da našim građanima plaća u prosjeku raste iz mjeseca u mjesec i da se nemaju na što žaliti. Osobito oni koji rade u iznadprosječno plaćenim djelatnostima. Najveću prosječnu neto plaću u svibnju prema DZS-u imali su zaposleni u proizvodnji kokosa i rafiniranih naftnih proizvoda, i to 16.053 kuna, te zaposleni na vađenju sirove nafte i prirodnog plina, s prosječnom plaćom od 15.787 kuna, a nije loše ni zaposlenicima u zračnom prijevozu kojima je prosječna plaća bila 11.338 kuna, zatim zaposlenima u proizvodnji osnovnih farmaceutskih proizvoda i pripravaka s prosječnom plaćom od 9815 kuna.
Slabo plaćeni konobari
Ali mnogo više o Hrvatskoj i plaćama govori medijalna neto plaća, a ona je u svibnju iznosila 5252 kune, što znači da je polovina zaposlenih imala manju, a polovina veću plaću od tog iznosa. Ili slikovitije, više od 700 tisuća zaposlenih radnika u Hrvatskoj prima plaću manju od 5252 kune.
Među najslabije plaćenim zanimanjima u svibnju 2018. bili su radnici na pripremi i usluživanju hrane i pića s prosječnom plaćom od 4140 kuna, zatim zaposleni u proizvodnji kože i srodnih proizvoda s prosječnom plaćom od 4155 kunate u proizvodnji odjeće s prosječnom plaćom od 4251 kunu.
U prerađivačkoj industriji, trgovini na veliko i malo, te u građevinarstvu je više od polovice zaposlenih, a to su zanimanja koja su ispodprosječno plaćena. Tako je u trgovini na malo prosječna plaća u svibnju iznosila 5213 kuna, a u građevinarstvu 5374 kune. Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, ističe da je svibanj imao više radnih sati pa je i medijalna plaća bila viša nego u travnju.
– Cijelo se vrijeme kod nas barata s prosječnom plaćom, a medijalna plaća pokazuje da polovica radnika od ukupno zaposlenih kojih je sada malo više od 1,4 milijuna prima manju plaću od 5252 kune, znači njih nešto više od 700 tisuća. Plaća radnika sadrži često i izdatke vezane za rate kredita, kupovanje na rate pa je raspoloživi dio plaće za radnike manji od onog koji nam se statistički nudi. U Hrvatskoj se ne prati statistički koliko je prosječan iznos rate kredita građana – napominje Sever.
S najavljenim poreznim promjenama radnici s malim i prosječnima plaćama, dodaje, neće dobiti ništa, a oni se i najviše iseljavaju.
– Ali zato će s poreznim promjenama od 1000 do 2000 kuna dobiti oni s visokim menadžerskim plaćama, koji imaju bruto plaće 40.000 kuna. Samo oko 5% informatičara i liječnika samaca ima veću plaću od 16.500 kuna neto, odnosno bruto 26.600 kuna. Ako liječnik ili informatičar koji ima bruto plaću 28.000 kuna odlazi u inozemstvo, on odlazi zbog besramno dobre ponude i njega neće zadržati nekoliko stotina kuna više u Hrvatskoj, a naši visokopozicionirani menadžeri, članovi uprava ionako ne odlaze iz Hrvatske – kaže Sever.
Mladi ne mogu biti zadovoljni
Gojko Bežovan, profesor socijalne politike, ističe da su prihodi od plaća tek jedan pokazatelj dobrobiti građana jer u Hrvatskoj imamo 27% BDP-a na crno, pa će vlasnik dva četverokrevetna apartmana u Dubrovniku koji godišnje plati paušal od 2400 kuna zaraditi koliko i kirurg u Zagrebu.
– Ljudi koji žive samo od svoje plaće i mladi s VSS-om ne mogu ostvariti u Hrvatskoj svoje životne aspiracije s našom prosječnom plaćom i ti mladi i dalje će se iseljavati. Mladi imaju veće aspiracije od nas starijih i, ako je netko od njih migrant u Zagrebu, mora plaćati podstanarstvo ili stambeni kredit, on je osuđen na preživljavanje osobito ako ima malu djecu u koju treba ulagati – kaže prof. Bežovan dodajući da se naše plaće ne mogu usporediti s onima u Austriji, Njemačkoj, pa i u Sloveniji.