ITUC / NHS – Međunarodna konfederacija sindikata objavila je svoj redovni godišnji pregled kršenja sindikalnih prava za 2018. godinu koji pokazuje kako se demokratski prostor za radne ljude smanjuje, a nesputana korporativna pohlepa je u porastu. Broj država u kojima se dešavaju samovoljna uhićenja i pritvaranja se povećao sa 44 u 2017. godini na 59 država 2018. godine, a sloboda izražavanja je ograničena u 54 države. “Demokracija je izložena napadima u državama koje ne uspijevaju jamčiti pravo na organiziranje, izražavanje i djelovanje. Brazil je usvojio zakon koji ne dozvoljava slobodu udruživanja, Kina je ograničila slobodu govora, a vojska se koristi za suzbijanje radnih sporova u Indoneziji,” rekla je Sharan Burrow, glavna tajnica Međunarodne konfederacije sindikata. Sve je veći broj država koje isključuje radnike iz zakona o radu – od radnika migranata, zaposlenih u javnom sektoru do radnika u sektorima koji posluju putem platformi, dok 65% država cijele kategorije radnika isključuje iz zakona o radu.
“Dostojanstven rad i demokratska prava su oslabili u gotovo svim državama, a nejednakost se povećava. Na ovo utječe besramno ponašanje velikog broja multinacionalnih kompanija, poput Samsunga čije antisindikalne prakse ukidaju radnicima pravo na udruživanje i pravo na kolektivno pregovaranje, što se može vidjeti u internim dokumentima kompanije koji su uzeti iz njihovih ureda u Koreji. A korporativna snaga Amazona nastavlja neometano rasti, od postupanja sa radnicima kao da su roboti do prijetnji da će zaustaviti svoje širenje u Seattlu zbog poreznih prijedloga za stvaranjem uvjeta prihvatljivog stanovanja,” rekla je Burrow.
ITUC-ov indeks globanih prava za 2018. godinu rangira 142 države prema 97 međunarodno prihvaćena indikatora, čime vrši procjenu gdje se najbolje štite prava radnika, kako u zakonima, tako i u praksi.
Glavni zaključci iz izvještaja su:
– 65% država isključuje određene skupine radnika iz zakona o radu.
– 87% država krši pravo na štrajk.
– 81% država osporava određenim sjupinama ili svim radnicima pravo na kolektivno pregovaranje.
– Od 142 analizirane države, 54 države su ukinule ili ograničile slobodu govora i slobodu okupljanja.
– Broj država u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama povećao se za 10% (sa 59 na 65), uključujući u Bahreinu, Hondurasu, Italiji i Pakistanu.
– Broj država u kojima se radnici uhićuju i pritvaraju porastao je sa 44 iz 2017. godine na 59 država 2018. godine.
– Sindikalci su ubijeni u devet država – Brazil, Kina, Kolumbija, Gvatemala, Gvineja, Meksiko, Niger, Nigerija i Tanzanija.
“U porastu su napadi na građanske slobode, samovoljna uhićenja, pritvaranja i zatvaranja radnika, urušavanje kolektivnog pregovaranja i sve veća kriminalizacija prava na štrajk do isključivanja radnika iz radnopravne zaštite, kršenja radničkih prava. Ovo je globalna prijetnja demokraciji i sigurnosti. Vlade moraju djelovati u interesu radnih ljudi. Moraju mijenjati pravila kako bi zaustavile kršenja prava i korporativnu pohlepu,” rekla je Burrow.
Izvještaj rangira deset najgorih država za radnička prava u 2018. godini, a to su: Alžir, Bangladeš, Kambodža, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Kazahstan, Filipni, Saudijska Arabija i Turska.
Haiti, Kenija, Makedonija, Mauritanija i Španjolska su pale na rang ljestvici za 2018. godinu zbog porasta broja napada na radnička prava, kako u zakonima tako i u praksi.
Regija Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike još je jednom najgora regija zbog postupanja sa radnicima, Kafals sustava u državama Zaljeva u kojima su milijuni ljudi i dalje u robovskom odnosu. Potpuno negiranje osnovnih radničkih prava je i dalje na djelu u Saudijskoj Arabiji. Sukobi u Libiji, Palestini, Siriji i Jemenu doveli su do raspada vladavine prava i ukidanja prava na dostojanstveno radno mjesto. Mirni prosvjedi nasilno su zaustavljeni, a vlade u Alžiru i Egiptu sistematski su uništile sve pokušaje organiziranja nezavisnog radničkog pokreta.
Uvjeti su pogoršani u Azijsko-pacifičkoj regiji, gdje je došlo do porasta nasilja, kriminalizacije prava na štrajk, te sve većeg broja uhićenja, pritvaranja i zatvaranja sindikalnih lidera i radničkih aktivista. Sve države ove regije, njih 22, krše pravo na kolektivno pregovaranje i pravo na štrajk. U Indoneziji je došlo do masovnog otpuštanja radnika zbog traženja svojih prava, gdje je otpušteno 4.200 radnika u rudniku PT Freeport; u Mianmaru su 184 člana sindikata proglašena tehnološkim viškom; u Kambodži je otpušteno 588 radnika nakon štrajka u tvornici tekstila Gawon.
U Africi su radnici izloženi fizičkom nasilju u 65% država ove regije. Vojska je u Nigeriji nasilno zaustavila prosvjede, a nepoznati počinitelj je ubio jednog radnika tijekom štrajka.
U Europi, 58% država krši pravo na kolektivno pregovaranje, a tri četvrtine država krši pravo na štrajk.
Amerike su i dalje zatrovane dominantnom klimom ekstremnog nasilja i represije koja se provodi nad radnicima i članovima sindikata; samo je u Kolumbiji ubijeno 19 članova sindikata tijekom prethodne godine –što je dramatičan porast u odnosu na 11 koliko ih je bilo godinu dana radnije.
ITUC već duže od 30 godina prikuplja podatke o kršenjima radničkiih prava, članstvu u sindikatima i kolektivnom pregovaranju. Ovo je peta godina da ITUC predstavlja svoje zaključke kroz Indeks globalnih prava, čime se baca jedinstveno i sveobuhvatno svjetlo na činjenicu o pogoršanju ili poboljšanju zakona i poslovne prakse u prethodnih 12 mjeseci.
Tri globalna trenda u vezi radnika, obuhvaćeni u Indeksu globalnih prava za 2018. godinu, su sužavanje demokratskog prostora, nekontrolirani korporativni utjecaj i važnost zakona.
“Snaga demokracije da se promijene pravila vidi se sa dolaskom novih vlada na Islandu, u Kanadi i Novom Zelandu, gdje vlade rade u interesu radnih ljudi, dok njihovi zakoni smanjuju jaz u plaćama, osiguravaju plaćeno odsustvo radnicima u domaćinstvima koji su izloženi nasilju, te su povećali plaće radnicima koji se brinu o drugima. Za vladu je izazov vladati u interesu ljudi, a ne korporacija, te donositi zakone kojima se poštuju međunarodni standardi rada i očuvati demokratski prostor kojim se radnicima daje glas u zajednici i na radnom mjestu. Bez ovoga bismo se suočili sa nesigurnim i uništenim svijetom,” rekla je Burrow.
ITUC-ov Indeks globalnih prava za 2018. godinu ocjenjuje države od jedan do pet u odnosu na 97 indikatora, dok konačan rezultat rangira države na ljestvici od jedan do pet.
1 Povremeno kršenje prava: 13 država, uključujući Irsku i Dansku.
2 Ponovljeno kršenje prava: 23 države, uključujući Francusku i Estoniju.
3 Redovno kršenje prava: 26 država, uključujući Španjolsku i Makedoniju.
4 Sustavno kršenje prava: 38 država, uključujući Haiti i Keniju.
5 Nema jamstva prava: 32 države, uključujući Honduras i Nigeriju.
5+ Nema jamstva prava zbog raspada vladavine prava: 10 država, uključujući Burundi, Palestinu, Siriju i Jemen.
Read the report: ITUC Global Rights Index 2018 – The World’s Worst Countries for Workers