NHS /ITUC – Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) objavila je godišnji Globalni indeks prava. Snižavanje radničkih prava se u većini regija pogoršava zbog ozbiljnog ograničavanja slobode govora i udruživanja, navodi se u Globalnom indeksu prava za 2016. godinu. Ograničavanje slobode govora i udruživanja povećano je za 22%, a zabilježeno je u 50 od 141 zemlje. Globalni indeks prava prikazuje 141 zemlju u odnosu na 97 međunarodno priznatih indikatora koji vrše procjenu zaštićenosti prava radnika, kako u zakonu tako i u praksi. “Svjedoci smo sužavanja demokratskog prostora i povećavanja nesigurnosti, straha i uznemiravanja radnih ljudi. Brzina kojom se vrše napadi na prava, čak i u demokracijama kao što je Finska koja predlaže ili Ujedinjeno Kraljevsto koje je donijelo novi zakon o sindikatima, ukazuje na alarmantan trend koji ugrožava radne ljude i njihove obitelji,” izjavila je Sharan Burrow, glavna tajnica ITUC-a.
Dvije najgore ragije za radnike su ponovno Bliski Istok i Sjeverna Afrika, gdje kafala sustav u zemljama Zaljeva i dalje porobljava milijune radnika. S druge strane ljestvice, prava u Europi, tradicionalno najboljoj regiji u ovom indeksu, nastavljaju sa trendom opadanja. Bez obizra na očit neuspjeh politika štednje, veliki broj europskih vlada nastavlja potkopavati radnička prava. Neuspjeh većine europskih zemalja u ispunjavanju svojih obveza prema izbjeglicama, uključujući pravo na rad, pogoršava situaciju.
Međunarodna konfederacija sindikata prikuplja podatke o kršenjima radničkih prava na učlanjivanje u sindikat i kolektivno pregovaranje širom svijeta već duže od 30 godina. Ovo je treća godina da ITUC objavljuje svoje nalaze putem Globalnog indeksa prava, pružanjem jedinstvenog i sveobuhvatnog fokusa na pitanje kako su se državni zakoni ili poslovne prakse poboljšale ili pogoršale u prethodnih 12 mjeseci.
Deset najgorih zemalja za radnike su Bjelorusija, Kina, Kolumbija, Kambodža, Gvatemala, Indija, Iran, Katar, Turska i Ujedinjeni Arpaski Emirati.
Kambodža, Indija, Iran i Turska su se 2016. godine po prvi put priključile skupini deset najgorih zemalja za radnike. Vlada Kambodže je odobrila novi Zakon o sindikatima kojim se ograničava mogućnost radnika da pregovaraju o uvjetima rada i plaćama, dok policija u Indiji redovno koristi nesrazmejrnu silu protiv radnika koji prosvjeduju, a mnoge pritvaraju iz jednostavnog razloga što koriste prava zajamčena nacionalnim zakonima. Iran koristi teške zatvorske kazne protiv radnika koji provode mirne aktivnosti, a Turska se usmjerava na državne službenike koji se bave legitimnim i mirnim sindikalnim aktivnostima, tako da je najmanje 1.390 radnika javnog sektora pod istragom. Vlada Turske je postala sinonim za napad na slobodu govora, tako da je od listopada prošle godine deset stranih novinara dobilo zabranu rada, dok se turski novinari suočavaju sa represijom, koja uključuje i suđenja i zatvorske kazne zasnovane na lažnim osnovama, uključujuči i “ugrožavanje nacionalne sigurnosti”.
U drugim zemljama, izvan deset najgorih, uvjeti su se protekle godine pogoršali, uključujući Indoneziju, Crnu Goru i Paraguvaj. Prosvjedi u Indoneziji protiv izmjena fiksnog sustava minimalne plaće brutalno su razbijeni kada je došla policija i upotrijebila vodene topove, suzavac, te izvršila masovna uhićenja. Vlada Paragvaja uporno odbija registrirati sindikate, te izlaže radnike diskriminaciji, a Zakon o stečaju u Crnoj Gori ukinuo je Zakon o osnovnim pravima tijekom trajanja stečajnih postupaka.
Ključni zaključci Izvještaja:
82 zemlje isključuju radnike iz zakona o radu.
Radnici u više od dvije trećine zemalja nemaju pravo na štrajk.
Više od polovine zemalja negira neke ili sva kolektivna pragovaranja.
Od 141 zemlje, broj zemalja koje ograničavaju ili ne dozvoljavaju slobodu govora i slobodu udruživanja se povećao sa 41 na 50, a Alžir, Kamerun, SAD i Pakistan su se pridružili popisu.
Od 141 zemlje, broj zemalja u kojima su radnici izloženi fizičkom nasilju i prijetnjama se povećao za 44 posto (sa 36 na 52), a na popisu se sada nalaze i Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Indonezija i Ukrajina.
Sindikalci su ubijeni u 10 zemalja, što uključuje Čile, Kolumbiju, Egipat, El Salvador, Gvatemalu, Honduras, Iran, Meksiko, Peru, Južnu Afriku i Tursku.
“Radeći zajedno na ostvarenju boljih plaća, prava i uvjeta čini radnike metama i državnih sigurnosnih snaga i nasilnika koje angažiraju poduzeća,” rekla je Burrow. “Ovo se dešava i u javnom i u privatnom sektoru, uključujući i globalne lance oskrbe, koji predstavljaju očit izvor iskorištavanja i siromaštva. Vlade moraju poštovati svoje međunarodne obveze kroz primjenu pravnih standarda koje su same usvojile u okviru Međunarodne organizacije rada, te osigurati da multinacionalne kompanije registrirane u njihovim zemljama moraju preuzeti odgovornost za sve radnike u okviru svog poslovanj, u zemlji i inozemstvu. Alternativa ovome je daljnje siromašenje radničkih obitelji, te urušavanje globalne ekonomije, jer se ljudi bore samo da bi platili svoje dnevne troškove i nisu u mogućnosti ulagati u budućnost svoje djece ili čak obaviti i najskromniju kupovinu.”
Globalni indeks prava za 2016. godinu daje ocjene zemljama od jedan do pet, koristeći ovih 97 indikatora, a na kraju daje ukupnu ocjenu i raspoređuje zemlje u jednu od ovih pet kategorija.
1 Rijetka kršenja prava: 13 zemalja, uključujući NJemačku i Urugvaj
2 Ponovljena kršenje prava: 22 zemlje, uključujući Irsku i Japan
3 Redovita kršenja prava: 41 zemlja, uključujući Hrvatsku
4 Sustavna kršenja prava: 30 zemalja, uključujući Poljsku i SAD
5 Nema garancija prava: 25 zemalja, uključujući Bjelorusiju, Kinu i Nigeriju
5+ Nema garancija prava zbog nepostojanja vladavine prava: 10 zemalja, uključujući Burundi, Palestinu i Siriju.