Žuti poslodavci
(Novilist.hr) – Udruga poslodavaca javnih poduzeća sama po sebi nije sporna. Sporan je način na koji bi ona trebala nastati. Akcijski plan za politiku plaća dokument je koji je usvojila Vlada. Ta ista Vlada je, u osnovi, poslodavac šarolikoj grupi poduzeća koja se nazivaju javnima i od kojih su neka, vlastitom voljom, u članstvu HUP-a. No, njihov poslodavac im sada nalaže da osnuju vlastitu udrugu poslodavaca. Hrvatska udruga poslodavaca s jeseni bi trebala dobiti konkurenciju – udrugu poslodavaca javnih poduzeća. Ta bi poslodavačka udruga trebala pridonijeti »lakšoj i kvalitetnijoj harmonizaciji i koordinaciji sustava kolektivnog pregovaranja« u javnim poduzećima »kako bi se na taj način slijedila pozitivna iskustva i harmonizacijski učinci udruživanja javnih poduzeća u zasebnu udrugu poslodavaca, a koja postoje u drugim državama članicama Europske unije«. Tako se to objašnjava u vladinu Akcijskom planu za uspostavu i uređenje sustava plaća u Hrvatskoj.
Da je plan u Hrvatskoj osnovati udrugu poslodavaca javnih poduzeća poznato je još od kraja prošle-početka ove godine. Kao što je poznato da se protiv toga bori Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) i da se većina sindikalnih centrala usprotivila njenom osnivanju. Razlozi tog protivljenja su više nego čisti i svode se na slobodu udruživanja. Točnije, poštovanje Konvencije Međunarodne organizacije rada o slobodi udruživanja i kolektivnom pregovaranju.
Udruga poslodavaca javnih poduzeća sama po sebi nije sporna. Sporan je način na koji bi ona trebala nastati. Akcijski plan za politiku plaća dokument je koji je usvojila Vlada. Ta ista Vlada je, u osnovi, poslodavac šarolikoj grupi poduzeća koja se nazivaju javnima i od kojih su neka, vlastitom voljom, u članstvu HUP-a. No, njihov poslodavac im sada nalaže da osnuju vlastitu udrugu poslodavaca.
Ne treba smetnuti s uma da je svaka Vlada do sada birala koga će postaviti u uprave javnih poduzeća, a trenutak kada će stručnost biti daleko važnija od političke pripadnosti još se čeka. To od Hrvatske traži i Europska komisija, preporučujući da poveća transparentnost i odgovornost u sektoru javnih poduzeća, posebice kada je riječ o imenovanjima na upravne funkcije. U tom segmentu nema nekih pomaka.
Kada bi se priča o osnivanju udruge poslodavaca javnih poduzeća preslikala na sindikate, onda bismo govorili o osnivanju žutog sindikata. Dakle, sindikata čije je osnivanje potaknuo ili organizirao poslodavac, vjerojatno kako bi imao sugovornika s kojim će se lakše dogovarati jer blagonaklonog sugovornika u postojećem sindikatu nema. Iz toga proizlazi da bi udruga poslodavaca javnih poduzeća, zapravo, bila žuta poslodavačka udruga. Kristalno je čisto zbog čega – njeno osnivanje nije posljedica dobrovoljnog organiziranja s ciljem zaštite i promicanja prava i interesa članova, već političke odluke koju trebaju provesti oni koje je ta ista politika dovela na upravljačke funkcije. I pitanje je, ako do njena osnivanja dođe, hoće li HUP, a zašto ne i sindikati, upozoriti MOR na kršenje konvecije 87. koja govori o slobodi udruživanja i što će MOR reći o upletanju Vlade u slobodu udruživanja. Jer, u ovoj priči nema nikakve slobode, jer se to udruživanje nameće.
Neosporno je da u nekim zemaljama postoje i udruge poslodavaca koje pokrivaju i javni sektor. Ništa sporno ne bi bilo da takva udruga postoji i kod nas, ako je ona utemeljena na poštovanju propisa i međunarodnih konvencija. To znači da želja za »družbom« treba doći od samih javnih poduzeća, a neka od njih tu želju za udruživanjem realizirala su članstvom u HUP-u.