Zamislite da vas zaustavi prometni policajac i kaže vam da ste vozili presporo ili da ste popili premalo. To je otprilike ono što Savezna banka sad poručuje sindikatima: vrijeme je za ozbiljne povišice plaća.
(Deutsche Welle) – Središnja banka Njemačke, Bundesbank je mjesto gdje se godinama slušalo isto: treba biti oprezan u sklapanju novih tarifnih sporazuma, jer ako se zaposlenima previše povećaju plaće, to će onda značiti da će i novca odjednom biti više u opticaju pa će tako postati manje vrijedan. Drugim riječima, tvrdoglavost sindikalaca i eventualna velikodušnost poslodavaca će voditi samo u inflaciju u kojoj će svi izgubiti. Ali ovaj put, iz njemačke emisione banke se čuju posve drugi tonovi. Stopa inflacije i u zoni eura i u čitavoj Europskoj uniji je izuzetno niska tako da se ekonomisti već boje druge, možda još veće pošasti od inflacije: deflacije. Čak i na benzinskim postajama još jedva da rastu cijene jer se niti ne troši. Deflacija zapravo znači da novcu raste vrijednost čak i bez ikakvog rada i to je prava katastrofa za svako nacionalno gospodarstvo.
Povrh toga, u okvirima zajedničke europske valute čak niti Njemačka više nema instrumenata gdje bi se njena valuta “prilagodila” po jednostavnim načelima ponude i potražnje. Ali za razliku od Grčke koju je zapravo isti problem doveo u teške nevolje, mišljenje Savezne banke jest da je ovako najbolje rješenje da Nijemci budu malo ambiciozniji u zahtjevima za povišicom.
I skromnost može biti opasna za stabilnost
Tako glavni ekonomist Savezne banke Jens Ulbricht za list Der Spiegel priznaje kako su tarifni sporazumi sindikata s poslodavcima godinama bili u znaku “veoma odgovorne suzdržanosti od većih povišica”. Ali tako ispada da je i razvoj plaća zaposlenima, “obzirom na dobru konjunkturu, nisku nezaposlenost i povoljne perspektive ispao i više nego umjeren.”
Zato, opet u interesu stabilnosti valute, najbolje je da se zaposlenima isplate veće plaće. Tako će više trošiti, bit će više novca u opticaju i inflacija će se vratiti naUz marku su još vrijedila ‘stara’ pravila: ako je Njemačkoj išlo dobro, marka je rasla, a Nijemci su uz isti iznos mogli više kupovati sve do trenutka kad je roba iz Njemačke postala ‘previše’ skupa. Uz marku su još vrijedila ‘stara’ pravila: ako je Njemačkoj išlo dobro, marka je rasla, a Nijemci su uz isti iznos mogli više kupovati sve do trenutka kad je roba iz Njemačke postala ‘previše’ skupa. poželjnu razinu od oko 2%. Jer i realne plaće zaposlenih u Njemačkoj već godinama padaju ili su, u najboljem slučaju “pokrivene” inflacijom.
Zapravo su i sindakalisti i poslodavci, i bez preporuke njemačke središnje banke, već počeli sklapati sporazume sa “ozbiljnim” povišicama. U tarifnim sporazumima sklopljenim u ovoj godini su dogovorene povišice od 3,1%. Obzirom na inflaciju koja je samo oko 1,1% to znači realno povećanje prihoda za 2% – što je najviše od 1999. godine. Dosadašnjim sporazumima je obuhvaćeno oko 16,5 milijuna zaposlenih, a u nekim sektorima su povišice još i veće. Tako je u sektoru kemijske industrije dogovoren porast plaća od 3,7%, u javnom sektoru države i općina 3,4%.
A onda je tu i “minimalac”…
Prevelika inflacija naravno da nije dobra, ali deflacija je još gora. Kad građani više troše, onda na kraju mogu i više zaraditi.Prevelika inflacija naravno da nije dobra, ali deflacija je još gora. Kad građani više troše, onda na kraju mogu i više zaraditi.Treba podsjetiti i na nedavnu odluku o uvođenju minimalnih nadnica u Njemačkoj i tu su već “pukli” pregovori u nekim sektorima gdje su poslodavci tražili odgodu primjene tih novih granica, koliko najmanje smiju dobivati zaposleni na sat. Na primjer, u sektoru ugostiteljstva su tražili odgodu za djelatnike na prostoru bivše Istočne Njemačke jer tvrde kako će tako doći do nužnog zatvaranja nekih ugostiteljskih objekata. Sindikat taj zahtjev nije prihvatio i od slijedeće godine će i ti zaposleni dobiti doista ozbiljnu povišicu.
I Reinhard Bispinck, direktor odjela za pitanje tarifnih sporazuma Instituta za ekonomske i socijalne znanosti WSI zaklade Hansa Böcklera ističe kako su nadnice u prosjeku doista porasle za oko 2% i kako se takvo povećanje još nije vidjelo u ovom stoljeću. “Dobra konjunktura se sad primjećuje i kod plaća, a to zapravo i trebamo za stabilnost domaćeg tržišta”, smatra Bispinck. Doduše, posljednje tako velike povišice su bile dogovorene 1999. prije prve, takozvane dot.com krize u informatičkom sektoru gdje su vrijednosti bile napuhane daleko iznad njihovih realnih vrijednosti.