IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA
Problem je što su građani glavna pokretačka snaga svih ekonomija, jer su njihovi najveći potrošači. A većina relativno siromaši
Autor: Branko Podgornik (Novilist.hr) – Mnoštvo znanstvenika godinama je bezuspješno upozoravalo političare na dramatično produbljivanje razlika između bogatih i siromašnih. Sada su čak i oni iznenađeni brzinom kojom je to pitanje na Zapadu službeno postalo tema broj jedan. U posljednja dva mjeseca na nejednakosti je prvi upozorio papa Franjo. Organizatori Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu rekli su da je nejednakost, uz spori gospodarski rast, postala središnji problem svijeta. Američki predsjednik Obama u međuvremenu je dvaput kao svoj cilj istaknuo upravo smanjivanje nejednakosti. Kad najutjecajniji dužnosnici Zapada tako misle, vjerojatno imaju za to debele razloge. Očito je da vide nešto što bi zapadna društva moglo odvesti u nepredvidiv razvoj događaja. Nejednakosti u raspodjeli dohotka, naime, otišle su tako daleko da onemogućuju gospodarski rast kakav je bio prije krize. Ako rasta i bude, većina ljudi od njega više neće imati puno koristi.
Poznato je, primjerice, da je u SAD-u i europskim državama 10 posto stanovništva prije krize raspolagalo s najmanje 50 posto dohotka, prema MMF-u. No, istraživači Piketty i Saez izračunali su kako se od 2008. taj jaz u SAD-u dodatno produbio. Američko se gospodarstvo oporavljalo po stopi rasta od nekih 2 posto, a dohodak najbogatijijih 1 posto građana istodobno se povećao za trećinu. Malo veći dohodak od rasta u svom je džepu osjetilo još 10 posto stanovništva, ali 90 posto Amerikanaca je nastavilo siromašiti. Slični se trendovi, iako ublaženi, odvijaju u Europi i Hrvatskoj.
Iz toga mnogi izvlače dalekosežne zaključke – da većina ljudi više nema pravu perspektivu. Svjetska banka i MMF na sva zvona upozoravaju da se u budućnosti moramo pomiriti s niskim i nesigurnim stopama rasta. Problem je što su građani glavna pokretačka snaga svih ekonomija, jer su njihovi najveći potrošači. A većina relativno siromaši. Ugledne institucije upozoravaju da su rastuće socijalne razlike – sustavno prelijevanje novca u financijski sektor i kod manjine ljudi – glavni razlog za izbijanje Velike depresije nakon 2007. godine, te da je sustavno osiromašivanje većine ljudi glavna prepreka istinskom gospodarskom oporavku. Nijedan sustav i nijedno gospodarstvo nisu napredovali ako su gušili vlastite kupce.
Prevedeno na stanje u Hrvatskoj, to znači da ni gospodarski rast od dva posto neće u budućnosti omogućiti boljitak većini stanovništva, ako se ne obuzda rast socijalnih razlika – koje su dva desetljeća poticale sve hrvatske vlade, u skladu s prelaskom na tržišno gospodarstvo. Sve ima svoje granice, pa i rast socijalnih razlika. Ekonomski analitičari često govore da se nezaposlenost ne može početi rješavati dok god se stopa rasta BDP-a ne poveća na 2 do 2,5 posto. Ta stopa u posljednjih šest godina čini se poput fatamorgane. Nikome nije jasno tko će biti generator rasta hrvatske ekonomije. Kupci siromaše i sve ih je manje, kod kuće i u inozemstvu.
Drugim riječima, rastuće dohodovne nejednakosti postaju moralni, ekonomski, politički i sigurnosni problem. To zahtijeva državne mjere za njihovo ublažavanje, usporedo s državnim mjerama za poticanje gospodarskog rasta, kako sustav ne bi sam sebe potkopao. Očito je da najgovorniji dužnosnici Zapada postaju toga svjesni.