(NOVI LIST) Vlada je iznenada odgodila izmjene Zakona o radu, kojima bi se smanjile obveze poslodavaca prema zaposlenima i otvorila vrata dodatnom snižavanju cijene rada. Kao formalni razlog Vlada je navela potrebu usklađivanja s EU-om. No, iz aviona je očito da su Banski dvori odgodili Zakon zato što strahuju od rastućih sindikalnih i drugih prosvjeda, dok javnost postaje sve više nabrijana i podijeljena zbog različitih inicijativa koje je u proteklih pola godine pokrenula sama Vlada. Svježi događaji u svijetu, osim toga, upozoravaju Banske dvore da moraju pritegnuti kočnicu u politici osiromašivanja radnika, koju provode pod pritiskom poslodavaca i banaka, a ponajviše Europske komisije. Nema sumnje da je Zakon o radu prekompliciran i da ga treba pojednostaviti. No, u ovoj krizi, dok Vlada i poslodavci ističu da žele povećati konkurentnost gospodarstva, promjena Zakona može imati samo jedan cilj – padanje plaća zaposlenih. Ako netko kaže da »tržište rada u Hrvatskoj napokon mora početi funkcionirati«, želi reći da plaće ne padaju dovoljno brzo s obzirom na rast nezaposlenih. Ako je ponuda radne snage sve veća, logično je da cijena rada bude niža i da zaposleni rade sve dulje.
Prema takvoj naopakoj logici, radnici se trebaju natjecati – u Hrvatskoj i Europi – tko će ponuditi manju plaću za isti posao. Oni bi se trebali utrkivati za dosezanje dna, da bi se najviši dohoci i profiti lakše utrkivali za dosezanje vrha. Uostalom, HUP je prije dva mjeseca Vladi predložio 13 mjera, među kojima traži ukidanje minimalne plaće kako bi mogla biti još niža, a snižavanje progresivnih poreza kako bi se najviše plaće mogle povećati. Prema takvoj logici, zaposleni i poslodavci nisu partneri, nego sukobljene strane, što je zabrinjavajuće. Otprilike: dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.
Vlada, na sreću, nije uslišala zahtjev za ukidanje minimalca, već ga je ove godine povećala za stotinjak kuna. Čak i Njemačka, koja je nekoć ukinula minimalac, ovih dana ga je vratila. Njemačka vladajuća koalicija dogovorila se da će postupno uvesti minimalnu satnicu u iznosu od 8,5 eura. Isto traži i američki predsjednik Obama. Satnica američkog radnika sada iznosi minimalno 7,25 dolara, a predlaže se devet ili deset dolara. Američka vlada ozbiljno razmatra da prekine stagnaciju radničkih plaća i oštrije oporezuje najimućnije, jer su svježa istraživanja pokazala da su dohodovne nejednakosti u SAD-u postale dramatične, najveće od 1917. godine, otkako vlasti vode podatke.
Štoviše, Obama je najavio da će smanjivanje nejednakosti postati glavna tema njegove stranke do kraja mandata, kao i za izbore za Kongres 2014. godine. Naime, mnoštvo ljudi zbog osiromašivanja gubi kupovnu moć, a poduzeća ostaju bez potražnje, što gospodarstvu dugoročno onemogućuje oporavak. Obama se pritom pozvao ne samo na ekonomska istraživanja, nego i na papu Franju. U pobudnici »Evangelii Gaudium«, Papa je zatražio od političara zauzdavanje tržišta i kapitala, smanjivanje nejednakosti i socijalnog isključivanja ljudi, bojeći se da će razvoj događaja inače dovesti do društvenog nasilja.
Možda sve to ostavlja neki dojam i na vladajuće »socijaldemokrate« te njihove stranačke partnere. Kad će shvatiti da tijekom krize njihova briga ne može biti jačanje tržišta i konkurencije među (ne)zaposlenima, nego mjere državne intervencije za postizanje tzv. pune zaposlenosti ljudi?