HSP - Hrvatski sindikat POŠTE

Fleksibilizacija profita

(NOVI LIST) Dvije najbrojnije sindikalne centrale – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske – odlučile su malo uljepšati dane resornom ministru rada uoči njegove bitke u stranci za poziciju predsjednika zagrebačkog SDP-a. Za koji dan zviždat će mu pod prozorom. To nikako nije dobro. Nikakav negativan image ovaj, kao niti u tjednima iza nas nije prihvatljiv kada je riječ o sektoru rada i mirovina. Tim više jer se u tom sektoru uistinu odvija pravi, istinski socijalni dijalog u kojem vladina strana ima zadnju riječ, samo u slučaju da se partnerstvo poslodavaca i sindikata previše razigra. Toliko ih uvažava da se iz svih javnih rasprava u dokumente ugradi promil, ako i toliko, pristiglih ocjena, komentara…

Odlaskom dvije sindikalne središnjice, dvije koje redovito aktivno sudjeluju u svim razgovorima i pregovorima kada je riječ o tržištu rada pa i šire, resorni ministar je razočaran. Zbog čega? To su trebale učiniti puno, puno ranije. I ne samo one, već i predstavnici poslodavaca. I tako pokazati da su oni socijalni partneri koje treba uvažavati, bez obzira na međusobne razlike i prijepore.

Zakonodavi tsunami, tako bi se mogla nazvati produkcija propisa na tržištu rada. Niti poslodavci, a niti sindikati ne stižu sve to servisirati, ali resorno ministarstvo stigne producirati. Čak 11 zakona bit će promijenjeno ili doneseno do kraja godine. To je previše, kako je ustvrdio Željko Potočnjak, profesor radnog prava, čak i za stručnu javnost, a kud li za, primjerice, malog poslodavca koji bi te zakone trebao primjenjivati, ili sindikate.

No, najvažnije je da ćemo za koji mjesec imati fino ugođeno tržište rada na kojem će sve funkcionirati po špagici. Rigidni, nefleksibilni zakon lijepo ćemo razmekšati, razigrati, pa će on napokon štititi radnike. Nezaposlenost će padati, zaposlenost će rasti. I cvjetat će ruže, ali samo manjini.

Kako će ta famozna nezaposlenost padati i kako će se štititi radnici vidljivo je i na primjeru agencijskih radnika, primjerice onih Čistoće. Tko im je zapravo poslodavac niti ne znaju, na bolovanje ne odlaze makar crkavali od bolova, jer bolovanje znači da će teže dobiti novi ugovor. Plaćeni su daleko manje od radnika poduzeća kojem su iznajmljeni i za redovan i za prekovremeni rad, kao i rad blagdanima. Bez posla mogu ostati kad god.

Resorni ministar nezadovoljan je radom agencija i želi ih staviti pod kontrolu. Kako? Tako što će se izmjenama Zakona o radu legalizirati dosadašnja nelegalna praksa. Agencijski radnik u Čistoći, prema sadašnjem zakonu, trebao bi imati istu plaću kao i matični radnik te firme. Kada ne radi, ako je zaposlenik agencije, trebao bi primati prosjek tri zadnje isplaćene plaće (u Čistoći). U praksi, kao što vidimo nije tako. A ta će se praksa legalizirati. Pa će se agencijski radnici moći sindikalno organizirati i sklapati kolektivni ugovor. I bit će silno zaštićeni. Samo u snu. Koja će to agencija sklopiti kolektivni ugovor koji će biti bolji od ugovora u poduzeću kojem šalje radnike? Samo bedasta. Ona koja želi opstati na tržištu i stvarati profit, sklepat će sindikat i ugovoriti minimalac. I super. Neće izgubiti klijente, niti broj radnika za iznajmljivanje jer su ljudi u strahu. I jer će biti sve više i više radne snage u strahu spremne raditi jedva za kruh. Pa ako neće preko agencije, onda će kroz uvođenje povremenih poslova male vrijednosti skupljati markice za staž i doprinose. Sve pod kontrolom, u okovima kapitala i bez ikakvih prava. (Novi list, Gabrijela Galić)