Izvor: N1 – Zakon o ekstraprofitu u saborsku proceduru je upućen i o njemu će se raspravljati sljedeći tjedan. Saborski zastupnici raspravljali su i o Zakonu o radu i Zakonu o radu trgovina. Sve ovo komentirao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever gostujući u N1 Newsroomu.
Sindikat podupire uvođenje poreza na ekstraprofit: “Poslodavci se uvijek bune kad je riječ o porezu. Oni bi da ništa ne plate kad im je dobro, a kad im je loše onda iz javnog novca uzimaju potporu da to loše mi svi platimo. Netko tko je u ovoj zemlji ostvario tako visoku dobit, mogao bi se dijelom odužiti ovoj istoj zemlji u kojoj je dobit ostvario i platiti neki dodatni porez.”
“Ono što je suština svega; kad su trebali dobivati, dobivali su izdašno. Javni novac je plaćao održavanje radnih mjesta i plaća njihovih radnika u velikom broju slučajeva, pa su oni po završetku krize imali sigurne radnike koji su tu čekali nastavak poslovanja. Uzeli bi kad god je moguće, a ne bi tome pridonijeli.”
Komentirajući novi Zakon o radu, Sever kaže: “Toliko je zahtjeva za promjenama, da treba mijenjati cijeli zakon. Ono što je vrlo izvjesno je da će i daljnji pregovori biti teški. Vlada je prečesto spominjala da je išla na tragu uravnoteženja i da ako budu nezadovoljni i poslodavci i sindikati, onda je zakon uravnotežen. Međutim, Vlada ako želi biti odgovorna, ona treba procijeniti što je dobro za njihove radnike, građane koji su slabija karika u odnosu rada i kapitala.”
Kad je riječ o odredbi o plaćanju rada nedjeljom za 50 posto više, Sever govori: “Mi smo od Vlade tražili da se rad nedjeljom dodatno plati 100 posto. Mi smo time htjeli dobiti to da se vrlo jasno odredi da ljudi koji ne trebaju raditi nedjeljom, neka ni ne rade. Ako ih poslodavac već tjera na to, neka to doista bude dostojno plaćeno jer ti ljudi gube dio svoga komfora i svojih sloboda.”
Na pitanje o odustajanju od priziva savjesti za rad nedjeljom, Sever komentira: “Nama je svima bilo iznenađenje kad se to uopće uvodilo. Mi smo skretali pozornost i ranijih godina da bi trebalo omogućiti da se ljudi izjasne žele li ili ne žele raditi nedjeljom.” Cilj je bio da trgovine prestanu raditi nedjeljama, kako bi se vidjelo da svi oni koji zaista moraju raditi nose poseban teret društva i time zaslužuju biti dodatno plaćeni.
Slična je situacija i s pravom radnika na nedostupnost izvan radnog vremena: “Mi smo na samom početku pregovora govorili da bi radnik trebao ostvariti svoje pravo dijeliti radno vrijeme od privatnoga, upozoravajući da sve veći broj radnika biva uznemiravan, ne samo elektroničkom poštom i mobitelom, nego i time da budu neprekidno na raspolaganju poslodavcu i da se to od njih očekuje. Pripravnost poslodavac treba dodatno platiti.”
Naposljetku, Sever poziva ustavne stručnjake da savjetuju javne vlasti kako da ne pogriješe pa da naprave takav propis koji neće padati na Ustavnom sudu: “Sad je prigoda i na ustavnim stručnjacima kojima bi isto trebalo biti u interesu da trgovine ne rade nedjeljom pa da ljudi budu slobodni u nedjelju. Ne samo oni koji rade, nego i oni koji kupuju da budu slobodni od kupovine pa da se mogu baviti nečim drugim u svojoj dokolici.”